Tetovo (albanski Tetova i Tetovë [~to'və]), grad u sjeverozapadnome dijelu Sjeverne Makedonije; 56 080 st. (2016), većinom Albanaca. Leži na obalama rijeke Pene u plodnoj Pološkoj kotlini (Donji Polog) na 486 m apsolutne visine i na južnim obroncima Šar-planine. Staro trgovačko središte, kroz koje je u prošlosti vodio karavanski put za Kosovo. Pravoslavna crkva sv. Nikole (XIV–XIX. st.), Šarena džamija (XVI. st.), derviška tekija (XVII. st., danas gradski muzej); u blizini grada je Lešočki manastir (XIV. st.). Tetovo ima dva sveučilišta (osnovana 1994. i 2001). Tekstilna, prehrambena i drvna industrija; proizvodnja medicinske plastike. Nedaleko od grada, na padinama Šar-planine nalazi se zimski športski centar Popova Šapka (1780 m). Cestovne veze s Gostivarom, Skopljem i Uroševcem (Kosovo). – Šire područje današnjega grada bilo je naseljeno već u neolitiku. U mlađe željezno doba razvilo se nedaleko od Tetova ilirsko naselje Onej, koje se prvi put spominje u II. st. pr. Kr. Pod imenom Htetovo prvi se put spominje u ispravama srpskoga cara Stefana Dušana iz XIV. st. Tetovo su 1392. osvojili Osmanlije, koji su mu promijenili ime u Kalkandelen te ga priključili Skopskomu sandžaku, u sastavu kojega je bilo sjedište istoimenoga kadiluka. U to je doba Tetovo poprimilo izgled tipična orijentalnoga naselja. Za Velikoga (Bečkoga) rata za oslobođenje (1683–99) teško je stradalo prigodom austrijskoga prodora na jug (1689), u dubinu Osmanskoga Carstva pod zapovjedništvom generala Johanna Norberta Piccolominija. Godine 1912. grad su osvojili Srbi, a 1915. Bugari; pod njihovom je vlašću ostao do 1918., kada su ga nakon proboja Solunske bojišnice zauzeli Francuzi. Nakon I. svjetskoga rata ušao je u sastav Kraljevine SHS kao dio Skopske oblasti (1922–29) i Zetske banovine (1929–41). U II. svjetskome ratu bio je priključen talijanskoj Albaniji (1941–43), a nakon njezine kapitulacije bio je pod izravnom njemačkom vojnom upravom. Od listopada 1944. nalazio se u sastavu druge Jugoslavije kao dio Makedonije.
