Sofija (Сoфия), glavni i najveći grad Bugarske, te gospodarsko i kulturno središte; 1 231 981 st. (2015). Smješten je gotovo u središtu Balkanskoga poluotoka, na visini od 500 do 699 m (ubraja se u najviše položene metropole u Europi). Leži na južnom rubu Sofijske kotline (u podnožju planine Vitoše, 2290 m), na važnom prometnom pravcu koji povezuje zemlje zapadne i srednje Europe s Bliskim istokom. Od arhitektonskih spomenika iz antičkog doba sačuvani su ostatci zidina i rotunda sv. Georgi iz IV. st. (u V. st. pretvorena u crkvu; freske iz XII. i XIV. st.). Bazilika sv. Sofije iz VI. st. najveća je starokršćanska crkva u Bugarskoj. U Bujuk-džamiji (1474) smješten je bogat arheološki muzej. Džamija Banja baši (XVI. st.); sinagoga iz 1909. Crkva sv. Aleksandra Nevskoga (1912), građena u neobizantskom stilu, druga je po veličini saborna crkva na Balkanu; u kripti galerijski prostor s vrijednom zbirkom ikona. Unutar širega gradskog područja, u Bojani, nalazi se crkva (Bojanska crkva) iz XI–XIII. st. s freskama (1259) koje se ubrajaju u vrhunska dostignuća srednjovjekovne bugarske umjetnosti; crkva je od 1979. na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine. Među više sveučilišta najstarije je i najveće Sofijsko sveučilište sv. Kliment Ohridski osnovano 1888. Bugarska akademija znanosti obuhvaća mnogobrojne znanstvenoistraživačke institute; nacionalna umjetnička galerija; etnografski, povijesni, politehnički, prirodoslovni, gradski muzej; memorijalni muzej Georgija Dimitrova podignut 1949. srušen je 1999; zoološki vrt (osnovan 1888). Kazalište (osnovano 1907). U gradu i bližoj okolici nalazi se niz mineralnih termalnih vrela (mnoge toplice); izvori u središtu grada iskorištavaju se od rimskog doba. Najjače je industrijsko središte zemlje s jakom crnom metalurgijom, metalnom (strojevi i dr.), kemijskom, tekstilnom, elektroničkom, telekomunikacijskom, prehrambenom i industrijom kože; tiskarstvo; proizvodnja gume. Međunarodna zračna luka. – Na području današnjega grada razvilo se tračko naselje Serdika (Serdica), koje je u pisanim izvorima prvi put zabilježeno kod Ptolemeja (oko god. 100. pr. Kr.). Oko 29. pr. Kr. osvojili su ga Rimljani, a za Trajanove vlasti (I–II. st.) postao je municipij pod nazivom Ulpia Serdica. Za Dioklecijana (III. st.) glavni grad provincije Dacia mediterranea, a u prvoj polovici IV. st. važno trgovačko središte. God. 342–343. ondje je održan protuarijanski koncil. U doba seobe naroda Serdika je stradala u navalama Gota i Huna (447), a ponovno ju je dao podići Justinijan I. Veliki u VI. st. U istom stoljeću na područje grada naselili su se Slaveni i osnovali naselje Sredec (grč. Triaditsa), koje je početkom IX. st. kan Krum uključio u sastav bugarske države. God. 1018. zauzeo ga je Bizant, kojemu je služio kao uporište za vojne pohode protiv Srba i Madžara. God. 1194., za Ivana Asena I., grad je postao dijelom obnovljenoga Drugoga Bugarskog Carstva. U sljedećim stoljećima razvijao se kao obrtničko i trgovačko središte, koje se od 1376. nazivalo Sofija (grč.: mudrost), prema tamošnjoj pravoslavnoj crkvi istoimene svetice (naziv Sredec ostao je u uporabi do XVI. st). Otkako su Osmanlije 1382. zauzeli grad, sljedeća četiri stoljeća bio je sjedištem rumelijskoga beglerbega. Na kratko ga je u XV. st. zauzeo hrvatsko-ugarski kralj Vladislav I. Jagelović (1443). Od druge polovice XV. st. razvijao se kao važno trgovačko, a od XVIII. st. kao važno kulturno i gospodarsko središte Balkanskoga poluotoka. Krimskim ratom (1853–56) Sofija je izgubila na važnosti, ostavši tek sjedištem sandžaka Dunavskoga vilajeta. Tada je bila važno središte bugarske borbe za neovisnost. U travnju 1876. stanovnici grada sudjelovali su u ustanku protiv Osmanlija, što je dovelo do teških represalija. U doba Rusko-turskoga rata 1877–78. Osmanlije su grad pretvorili u vojni logor, ali ga je početkom 1878. osvojila ruska vojska. Od 1879. bio je sjedište autonomne Kneževine, a od 1908. Kraljevine Bugarske. U II. svjetskom ratu Sofija je bila središte antifašističkoga pokreta, a 1944. ondje je srušena fašistička diktatura. Nakon proglašenja Republike Bugarske u rujnu 1946., Sofija je postala njezinim glavnim gradom. Ona je bila i središte demokratskih promjena u Bugarskoj, koje su uslijedile nakon svrgavanja s vlasti T. Živkova u studenom 1989.
