Sir-Darja, rijeka u srednjoj Aziji u Uzbekistanu (Sirdaryo), Tadžikistanu (Sirdarjo/Сирдарё) i Kazahstanu (Syrdariia (i Syrdarija)/Сырдария). Nastaje spajanjem rijeka Narin (izvire u središnjem dijelu Tien Shana) i Kara-Darja (izvire u Ferganskom gorju) u uzbečkom dijelu Ferganske doline. Duga je 2212 km (od izvora Narina 3019 km). Protječe Ferganskom dolinom, presijeca Farhadsko (Farhodsko) gorje i teče istočnim rubom pustinje Kizilkum; ulijeva se u sjeverni dio Aralskoga jezera. Zbog velike količine nanosa na ušću, korito se stalno povisuje, pa je okolni teren znatno niži od razine rijeke. Glavni su pritoci Kasansaj, Soh, Isfara, Angren, Čirčik i Aris. Zbog pretežno nivalnoga režima, najviše vode ima u toplome dijelu godine, pa je zato važna za natapanje. Izgradnja kanala za natapanje (mnogi potječu iz XVIII. st.), osobito u XX. st. za uzgoj pamuka, imala je za posljedicu da Sir-Darja donosi malo vode u Aralsko jezero (nekoć je na ušću tvorila deltu), ili do njega uopće ne dopire, pa se ono smanjuje. Vode Sir-Darje i njezinih pritoka iskorištavaju se i za proizvodnju električne energije. U nizu hidroenergetskih sustava s akumulacijskim jezerima na Sir-Darji i pritocima ističu se Farhodska hidroelektrana (na Sir-Darji), Toktogulska (na Narinu) i Čarvakska (na Čirčiku). Plovna je mjestimice do Bekabada. Na Sir-Darji leže veći gradovi Hudžand, Bekabad i Qyzylorda.
