Seitz [sạic], Frederick, američki fizičar (San Francisco, 4. VII. 1911 – New York, 2. III. 2008). Diplomirao (1932) na Sveučilištu Stanford, doktorirao (1934) na Sveučilištu u Princetonu. Radio je na Sveučilištu u Rochesteru (1935–37), u General Electricu (1937–39), Sveučilištu Pennsylvania (1939–42), Tehnološkom institutu Carnegie (1942–49), na sveučilištima Illinois (1949–68) i Rockefeller (1968–79). S Eugenom PaulomWignerom osmislio je geometrijsku konstrukciju koja pomaže u proučavanju kristalne strukture u fizici čvrstoga stanja (Wigner-Seitzova ćelija). Ćeliju čine sve točke kristalne rešetke koje su najbliže jednoj od točaka rešetke i u njoj se mogu razmatrati sva svojstva toga kristala. Matematički se može pokazati da je Wigner-Seitzova ćelija primitivna jedinična ćelija koja se proteže kroz cijelu Bravaisovu rešetku (→ bravais, auguste). Bavio se problemima zagađenja (od 1990), radio kao konzultant za duhanske i naftne korporacije, zauzimao se za neograničenu emisiju stakleničkih plinova jer je smatrao da globalno zagrijavanje nije ozbiljna prijetnja. Bio je član Nacionalne akademije znanosti SAD-a (od 1951), predsjednik (1962–69). Napisao je udžbenik iz fizike čvrstoga stanja Moderna teorija čvrstoga stanja (Modern Theory of Solids, 1940).
