Pompeji (lat. Pompeii), antički grad u Kampaniji (južna Italija). Pompeje su, prema Strabonu i Pliniju Starijemu, najprije nastavali italski Oski, ali ostatci toga prvoga naselja nisu pronađeni (moguće je da sam naziv grada dolazi od oskičke riječi za broj pet – pompe, što upućuje da se on možda izvorno sastojao od pet dijelova ili pet obitelji). Približno u VI. st. pr. Kr. Pompeji su došli pod utjecaj grčkih gradova u Kampaniji i vjerojatno su služili kao jedna od njihovih luka. Ostatci dorskoga hrama izgrađenoga u tom razdoblju još su uvijek vidljivi na tzv. trokutastom forumu. Potkraj VI. st. pr. Kr. prevlast nad napuljskim zaljevom preuzeli su Etruščani. Njihovi su tragovi vidljivi i u Pompejima, no nema dokaza da su postali etruščanskim gradom. Potkraj V. st. pr. Kr. prevlast u zaljevu, pa i nad Pompejima, preuzeli su Samnićani, ali su u arhitekturi i umjetnosti prevladavali grčki utjecaji. U više su navrata Samnićani ratovali protiv Rima, rastuće sile na sjeveru. Unatoč dugotrajnu opiranju, Pompeji su 80. pr. Kr. postali rimskom kolonijom (Colonia Veneria Cornelia Pompeianorum). God. 62. Pompeje je pogodio strahovit potres, a 79. vulkanska erupcija Vezuva, koja je grad potpuno razorila i on nikada više nije bio obnovljen. Lava što ga je tada prekrila slojem debelim više metara, omogućila je cjelovito upoznavanje rimske arhitekture, umjetnosti, običaja, ali i svakodnevnoga života toga razdoblja.
Pompeji su u vrijeme erupcije zauzimali 64 ha površine i imali su oko 20 000 stanovnika. Središte grada činio je forum s Jupiterovim hramom, Apolonovim hramom, bazilikom, komicijem, svetištem lara, tržnicom i različitim upravnim zgradama. Amfiteatar i palestra bili su u istočnom dijelu grada, a kazalište u južnom dijelu. Ostali dio grada zauzimali su sklopovi gusto postavljenih kuća, javne kupelji, trgovine, radionice, pa čak i javne kuće. Obiteljske su kuće uglavnom bile pravokutna oblika, s atrijima i peristilima, a često i s raskošnim freskama. Najluksuznije su bile tzv. Kuća fauna (s poznatim Aleksandrovim mozaikom), Kuća Vetijevaca, Kuća Marka Lukrecija Frontona, Menandrova kuća, Kuća kirurga i Kuća tragičnoga pjesnika. Gradski trgovi i ulice koje su presijecale pojedine sklopove bili su popločani.
Na obroncima Vezuva uokolo grada bile su raskošne vile, a najpoznatiji vlasnik jedne od njih bio je Ciceron. Znamenite su još Diomedova vila i Vila misterija, u kojoj su očuvane neke od najljepših pompejskih fresaka. Uz sam grad nađeni su ostatci nekropola s luksuznim grobnicama uglednih građana Pompeja. Unatoč izvanrednoj gradskoj strukturi i očitomu bogatstvu, čini se da Pompeji ipak nisu imali važniju povijesnu ulogu u Rimskome Carstvu; bio je to lučki grad raskoš kojega se temeljila na bogatoj trgovini vinom, uljem, tkaninama i ribljim umakom garum, omiljenim u cijelome carstvu. Od 1997. Pompeji su na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine.
