narcizam (također narcisoidnost i narcisizam) (njem. Narzissmus, prema Narcis), samoljublje, pretjerano pridavanje važnosti samomu sebi, obuzetost sobom i svojim potrebama, često uz manjak empatije prema drugima, preuveličavanje vlastitih i obezvrjeđivanje tuđih postignuća; obilježje osobnosti pretjerano željne pozornosti, divljenja i društvene moći, u pozadini kojega se često nalaze krhko samopouzdanje i negativna samopercepcija. U psihijatriji se procjenjuje prema tzv. ljestvici narcizma, od izraza zdravog samopouzdanja (tzv. zdravi ili pozitivni narcizam) do patološkog oblika (narcistički poremećaj ličnosti), koji izaziva štetne posljedice za osobu, a poglavito za njezinu okolinu, te zahtijeva psihoterapijski tretman. Razlikuju se dva tipa narcizma: grandiozni (otvoreni), učestaliji među muškarcima, koji odlikuju ekstrovertiranost, društvena dominantnost, prekomjerna samouvjerenost, kompetitivnost, arogancija i sklonost rizicima, te ranjivi (prikriveni, fragilni), učestaliji među ženama, koji obilježuju introvertiranost, pasivnost, pretjerana osjetljivost na tuđe ponašanje i kritiku te sklonost uživljavanju u ulogu žrtve.
Pojam je 1899. skovao njemački psihijatar Paul Näcke, vezujući ga uz autoerotizam. Moderno značenje zadobio je u psihoanalitičkim tumačenjima: Otto Rank opisao ga je kao samoljublje i taštinu (1911), Sigmund Freud ga je, u studiji K uvođenju narcizma (Zür Einführung des Narzissmus, 1914), definirao kao libidinalno zaposjedanje ega, držeći ga stadijem uobičajenoga psihoseksualnog razvoja djeteta (primarni ili infantilni narcizam, koji prethodi fazi »naslanjanja« libida na druge ljude) ili simptomom patoloških stanja, poput psihoze (sekundarni narcizam, do kojega dolazi »povlačenjem« libida s izvanjskih objekata na subjekt), a njihove su teorije potom osobito razvijali R. Waelder, H. Kohut i O. Kernberg.
Uzrok je narcizma kombinacija neprimjerena odgoja (djetinjstvo ispunjeno zanemarivanjem ili pretjeranim pohvalama) i genetskoga naslijeđa. Prema određenim procjenama, od narcističkoga poremećaja ličnosti pati 1 do 6% ljudi, dok su ostali oblici narcizma od druge polovice XX. st. u porastu, osobito zbog sve izraženije globalne »kulture narcizma« (Ch. Lasch), koja se posljednjih desetljeća očituje u pojačanom interesu za tzv. celebrity kulturu (kulturu slavnih), reality televiziju i ostale medijske sadržaje ispovjednog oblika, kao i korištenju društvenih mreža.
Suprotnost je narcizmu ehoizam (prema Eho), koji se odnosi na tip osobnosti veoma niskog samopouzdanja i samopoštovanja, naglašene empatije te pretjerano nesebična ponašanja.
