McCarey [məke'ri], Leo, američki filmski redatelj, scenarist i producent (Los Angeles, 3. X. 1898 – Santa Monica, 8. VII. 1969). Diplomirao pravo; na filmu je od 1920. bio asistent T. Browninga u tvrtki Universal, od 1923. radio je za producenta Hala Roacha kao scenarist i redatelj kratkometražnih burleska; jedan je od najzaslužnijih za uspon komičarskoga para Stanlio i Olio (Bitka stoljeća – Battle of the Century, 1927). Od 1930. režirao i za druge kompanije, od 1937. djelovao i kao producent. Tijekom 1930-ih najviše se isticao kao redatelj luckastih komedija s braćom Marx (Pačja juha – Duck Soup, 1933), a najveći uspjeh postigao je screwball komedijom (o »ratu spolova«) Strašna istina (The Awful Truth, 1937), za koju je bio nagrađen Oscarom. U kasnijoj fazi odlikuje ga skladan spoj sentimentalnog i komičnoga, te filmovi o katoličkoj crkvenoj sredini, od kojih je za film Idući svojim putem (Going My Way, 1944), o svećeniku kojemu se bliži odlazak u mirovinu, dobio Oscara za najbolji film i režiju. Povukao se 1962. Ostali značajniji filmovi: Ljepotica iz devedesetih (Belle of the Nineties, 1934), Ljubavna afera (Love Affair, 1939), Zvona Svete Marije (The Bells of St. Mary’s, 1945).
