Luj XV., francuski kralj od 1715 (Versailles, 15. II. 1710 – Versailles, 10. V. 1774). Praunuk Luja XIV. Za njegove maloljetnosti (1715–23) vladali su vojvoda Filip od Orléansa i kardinal A. H. de Fleury. Francuska je sudjelovala u Ratu za poljsku baštinu (1733–38) i stekla devolucijsko pravo na Lotaringiju (Bečki mir 1738), koje je ostvareno 1766. U Ratu za austrijsku baštinu (1741–48), i nakon pobjede kraj Fontenoya (1745), Luj XV. je morao hrvatsko-ugarskoj kraljici i rimsko-njemačkoj carici Mariji Tereziji priznati pravo na cijelu Austriju. U Sedmogodišnjem ratu (1756–63), kao saveznik Austrije protiv Pruske i Velike Britanije, bio je pobijeđen, pa je Pariškim mirovnim ugovorom 1763. izgubio posjede u Sjevernoj Americi i Istočnu Indiju u korist Velike Britanije, ali je i financijski zadužio Francusku (državni dug narastao je na 4 mlrd. livara). Nezadovoljstvo apsolutizmom bilo je potaknuto rasipnim i razuzdanim ponašanjem kralja i dvora (kraljeve ljubavnice J. A. Pompadour i Jeane du Barry). Tada se javljaju prosvjetitelji, kritičari starog i ideolozi novoga društvenog poretka (Voltaire, Diderot, Condillac, Helvetius, Holbach, d’Alembert, Rousseau, Montesquieu), koji su, šireći nove poglede na svijet, stvorili podlogu za Francusku revoluciju.
Luj XV., stil
Luj XV., stil, prevladavao je u Francuskoj za vladavine kralja Luja XV. Sinonim je za rokoko.
