Apolonije Rođanin (grčki Ἀπολλώνιος ὁ Ῥόδιος, Apollṓnios ho Rhódios), grčki pjesnik i filolog (Aleksandrija, oko 295. pr. Kr. – ?, oko 215. pr. Kr.). Učenik Kalimahov, odgojitelj mladoga Ptolemeja III; naslijedio Zenodota kao predstojnik Aleksandrijske knjižnice, prethodnik Eratostenov. Filološka djela, posvećena Homeru (Protiv Zenodota – Πρὸς Ζηνόδοτον), Heziodu, Arhilohu i Antimahu, nisu očuvana, kao ni heksametarski spjevovi o osnutcima poznatih gradova (ϰτίσεις) i pjesma o egipatskim legendama u holijambima Κanob (Κάνωβος). Zbog konvencionalnih pjesničkih nazora Apolonije se navodno oštro sukobio s Kalimahom, zagovornikom kratkih, pomno dotjeranih pjesničkih oblika i odlučnim protivnikom homerske epske tradicije. Kada se javnost priklonila Kalimahu, a teorijska polemika prerasla u osobnu svađu, ogorčeni se Apolonije povukao na Rod, po čemu je i dobio nadimak. Međutim, brojne paralele između Kalimahova i Apolonijeva djela proturječe nekom ozbiljnijem književnom sukobu niti se Apolonijevo ime spominje na popisu Kalimahovih deklariranih neprijatelja u njegovim Pakosnicima (Τελχῖνες). Apolonijevo najvažnije i jedino očuvano djelo jest Doživljaji Argonauta (Ἀργοναυτιϰά), ep u četiri knjige o doživljajima Jazona i Argonauta u potrazi za zlatnim runom. Prema tradiciji spjev je na prvome javnom čitanju u Aleksandriji neslavno propao, no Apolonije ga je popravio i iznova izdao na Rodu, doživio golem uspjeh i trijumfalno se vratio u Aleksandriju, pa se čak i pomirio s učiteljem. Apolonijevi prozni izvori za Doživljaji Argonauta bila su Ferekidova Povijesna istraživanja, Herodorov i Timejev zemljopis i historiografija te monografije o lokalnim običajima. Pjesničku građu crpi iz Spjeva o Naupaktu (Ναυπάϰτια), Antimahove elegije Lida i Pindarove Četvrte pitijske ode. Premda je Apolonije po stilu doista bliži homerskim uzorima nego suvremenicima, njegova poezija pokazuje niz tipičnih helenističkih obilježja, kao što su združivanje erudicije i pjesničkoga nadahnuća, česti etiološki ekskursi, neočekivane varijacije koje osvježavaju stereotipne homerske formule, interpretiranje zbivanja psihološkom motivacijom junaka, realistično predočivanje afekata, ljubavni motiv u središtu radnje (prvi takav primjer u antičkome epu), zorni opisi prirode. Doživljaji Argonauta jedini je ep prije Vergilijeve Eneide koji se po predmetu i opsegu može uspoređivati s Homerom. Utjecaj Apolonijeva epa bio je golem: uzor je grčkim epskim pjesnicima kasne antike, Kvintu Smirnjaninu i Nonu iz Panopla, a njegovi se odjeci razabiru kod rimskih pjesnika Katula, Ovidija, Lukana i Valerija Flaka. Jedan je od rijetkih helenističkih autora kojemu su djela očuvana u srednjovjekovnim rukopisima (52 rukopisa). Doživljaje Argonauta na hrvatski je preveo Branimir Glavičić (2008).
