integrirani komunikacijski sustavi

integrirani komunikacijski sustavi (zbirni komunikacijski sustavi), elektrokomunikacijski sustavi za prijenos različitih vrsta informacija u obliku zvuka, znakova, slika te računalnih podataka. Prvotno su se takve informacije prenosile posebnim sustavima, kao što su telegraf, telefon, teleprinter, telefaks, telefoto, radio, televizija, računalne komunikacije i dr., a veze su bile ostvarene električnim vodovima (zračnim, podzemnim, podvodnim, ugrađenima u zgrade), radiovalovima (površinskima, reflektiranima od ionosfere i posredovanjem umjetnih satelita), te optičkim sustavima. Kadšto su te veze bile samo između dviju točaka, a kadšto u obliku mreža koje povezuju više korisnika.

Razvoj elektroničkih sustava omogućio je od 1980-ih istodobni prijenos istom mrežom različitih vrsta informacija (multimedijske komunikacije). Osobito su obradba informacija u digitalnom obliku, uspostavljanje računalnih mreža, od mjesnih (LAN, engl. Local Area Network) do svjetske računalne međumreže (→ internet), te pokretna telefonija (→ mobitel) omogućili međusobno komunikacijsko povezivanje gotovo svih točaka na Zemlji. Pritom se upotrebljavaju do sada uspostavljene komunikacijske mreže i uspostavljaju se nove, a prijenos se obavlja mješovito: električnim vodovima, radiovalovima i optičkim vezama. U komunikacijskim središtima upravlja se prijenosom, mreže se prespajaju postupcima komutacije, automatski se odabiru najpovoljniji putovi prijenosa, a u javnim se sustavima obavlja i obračun usluga. Informacije se pritom prenose u stvarnom vremenu ili zbijene u informacijskim paketima. Jedno je od praktičnih rješenja, sve više upotrebljavanih, digitalna mreža zbirnih usluga (ISDN, engl. Integrated Services Digital Network), koja preko postojeće telefonske mreže omogućava prijenos zvuka, slika, znakova i podataka. Temelj su takvoj mreži tehnička sklopovska i programska rješenja, zatim regionalno, a u konačnici i međunarodno normiranje tehničkih sastavnica i postupaka prijenosa (protokola), te tehnička i zakonska zaštita osobnih podataka. Odlika je takvih sustava što se na isti vod, na jednome mjestu, može preko mrežnoga zaključnog uređaja (NT, engl. Network Terminal) priključiti i istodobno rabiti niz uređaja, npr. analogni i digitalni telefon i videotelefon, telefaks, računalo. Davatelji usluga nude u takvim mrežama, osim klasičnih, i mnoge dodatne usluge, kao što su preusmjeravanje poziva, zadržavanje poziva, snimanje poruka, davanje različitih obavijesti. Uspostavljanjem širokopojasnog ISDN-a (engl. Broadband ISDN) takvim će se mrežama moći visokokvalitetno prenositi i zvuk i televizijska slika.

integrirani komunikacijski sustavi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 23.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=32688>.