kaćuni (Orchidaceae), biljna por. jednosupnica s lijepim, vrlo osebujnim cvjetovima. U biljnome svijetu ta je porodica jedna od najopsežnijih. Pripada joj oko 700 rodova s približno 20 000 vrsta, a rastu na različitim staništima i u svim pojasima Zemlje. Najveći broj vrsta raste u tropskim područjima, u prvom redu kao epifiti. Mnogo ih je manje u umjerenom pojasu, gdje rastu na tlu kao geofiti, a sasvim rijetke vrste (npr. Calypso borealis) raširene su u hladnom arktičkom području.
Tijekom filogenetskoga razvoja stekli su cvjetovi kaćuna složenu građu u svezi s oprašivanjem s pomoću kukaca. Oni su dvospolni, izrazito zigomorfni (dorziventralni) i najčešće skupljeni u cvatove poput klasa ili grozda, rjeđe slični glavici, ili pak stoje pojedinačno. Svaki cvijet ima ocvijeće od 6 listića, uglavnom živih boja. Jedan od tri unutarnja listića najčešće se bojom i oblikom razlikuje od ostalih i čini tzv. mednu usnu (labellum), koja je okrenuta prema dolje i često produljena u kraću ili dulju ostrugu (u roda Angraecum duga 32 cm). Cvijet ima jedan, rijetko dva, a iznimno tri fertilna prašnika. Pojedini prašnici većinom nemaju prašničke niti, već samo prašnicu koja je zajedno s vratom i njuškom tučka srasla u središtu cvijeta u tvorevinu poput stupića (ginostemij). U većine rodova peludna zrna pojedine peludnice slijepljena su u tzv. polinij, koji najčešće na donjem kraju ima poseban držak (kaudikulu), a taj je pri dnu spojen s ljepljivom pločicom, koja je često zatvorena u posebnoj vrećici (bursicula). Cijela se ta tvorevina naziva skupnim imenom polinarij. Kada kukac sjedne na mednu usnu i pokuša prodrijeti u unutrašnjost cvijeta, zalijepi se polinarij s pomoću ljepljive pločice za njegovu glavu. U drugom cvijetu kaćuna, polinij s peludom dospije na njušku tučka pa se tako obavlja oprašivanje. Tučak cvijeta kaćuna ima plodnicu od tri plodna lista. Plod je tobolac s vrlo mnogo (u nekih kaćuna više od 20 000) sitnih sjemenaka, koje vjetar lako raznosi.
Razvoj kaćuna iz sjemena većinom je moguć samo onda ako se klica inficira određenom gljivom pa nastane tzv. endotrofna mikoriza. Zato je pri uzgoju kaćuna iz sjemena važno također uzgajanje mikoriznih gljiva, odnosno. upotreba supstrata koji je inficiran njihovim sporama. Poslije biljka pozeleni pa se može razvijati autotrofno. Primjenjuju se i metode uzgoja na posebnim hranjivim podlogama na kojima sjemenke kliju i bez gljiva. Neke vrste imaju potpuno heterotrofni način života, npr. kokoška (Neottia), koraljuša (Corallorrhiza), šiljorep (Limodorum), nadbradac (Epipogium), jer nemaju klorofila ili ga imaju sasvim malo, pa trajno ovise o mikoriznoj gljivi (mikotrofija).
U nas raste samoniklo oko 30 rodova s više od 100 vrsta, podvrsta i hibrida, više u primorju nego u kopnenim područjima. Najpoznatiji su kaćun (Orchis), vranjak (Gymnadenia), kokica (Ophrys), vimenjak (Platanthera), naglavica (Cephalanthera), čopotac (Listera). Sve vrste por. kaćuna u nas su zakonom zaštićene.
Zbog ljepote i zanimljivih oblika svojih cvjetova, kaćuni su, osobito egzotične vrste iz tropskih područja, vrlo omiljene biljke. Najčešće se, pod imenom orhideja, u staklenicima uzgajaju npr. rodovi Cattleya, Dendrobium, Laelia, Stanhopea, Vanda i dr. Mnoge se mogu uzgajati i kao sobne biljke, u prvom redu one koje rastu na tlu, npr. Cypripedium insigne, Odontoglossum grande i dr., ali zahtijevaju posebne uvjete (osobito povoljnu temperaturu i visoku zračnu vlagu). Kaćuni koji podnose niske temperature uzgajaju se na otvorenome (Orchis, Platanthera, Cephalanthera i dr.).
Nezreli plodovi (tobolci) vrste Vanilla planifolia, penjačice iz tropske Amerike, daju aromatičnu mirodiju vaniliju. Gomolji kaćuna (Orchis) i nekih drugih rodova koriste se u ljekarništvu (Tuber Salep), ali i kao lako probavljiva hrana, odnosno sluzavo piće salep. (→ kaćun)
