struka(e): strane riječi | ekonomija | fizika

elastičnost (franc. élasticité: rastezljivost, gipkost < znanstveni lat. elasticitas, od grč. ἐλαύνεıν: gurati; vući).

1. Svojstvo čvrstih tijela da pod utjecajem vanjske sile mijenjaju svoj oblik ili volumen i da se, nakon prestanka njezina djelovanja, vraćaju u prvotan oblik.

Modul elastičnosti opisuje koliko se izduljena elastična tijela skraćuju ili produljuju pod djelovanjem sile ovisno o materijalu od kojega su načinjena. 

Hookeov zakon povezuje modul elastičnosti E, naprezanje σ i deformaciju ε tijela: Ε = σ/ε.

Granica elastičnosti najveće je naprezanje koje tijelo može podnijeti prije nego što dođe do plastične (trajne) deformacije. (→ plastičnost)

2. U prenesenom značenju, gipkost, okretnost, spretnost pri radu i kretanju; lakoća u prilagođivanju različitim mišljenjima i stavovima (u pozitivnom i u negativnom smislu).

3. U ekonomiji mjeri intenzitet promjene ovisne varijable po jedinici proporcionalne promjene neovisne varijable. Govori se o raznim vrstama elastičnosti: elastičnost potražnje u odnosu na cijene, elastičnost potražnje u odnosu na dohodak, elastičnost troškova u odnosu na obujam proizvodnje, elastičnost proizvodnje u odnosu na količinu upotrijebljenih faktora, elastičnost uvoza i izvoza itd. Elastičnost supstitucije izražava intenzitet promjene ovisne varijable y na promjene neovisne varijable x, ako varijabla y označava faktor koji može supstituirati faktor označen varijablom x (npr. supstitucija rada kapitalom, supstitucija potrošnje proizvoda x proizvodom y i sl.).

Citiranje:

elastičnost. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 22.2.2025. <https://enciklopedija.hr/clanak/elastinost>.