Dovniković, Borivoj, hrvatski filmski redatelj, animator, crtač i karikaturist (Osijek, 12. XII. 1930 – Zagreb, 8. II. 2022). Objavljivao je karikature, ilustracije i stripove u Kerempuhu, Vjesniku, Vjesniku u srijedu, Plavom vjesniku i dr. Crtanim filmom bavio se od početka 1950-ih, debitiravši kao crtač i animator u prvom većem pothvatu domaće animacije, filmu Veliki miting (Norbert Neugebauer, 1951). Autorske crtane filmove radio je u Zagreb filmu od 1961 (Lutkica). Jedan od najistaknutijih predstavnika Zagrebačke škole crtanoga filma, uspješno povezuje klasičnu figurativnu animaciju s modernim likovnim pristupom crtanom filmu. Režirao je je mnogobrojne crtane filmove (najčešće prema vlastitom scenariju), koje je sam crtao i animirao. Među filmovima, višestruko nagrađivanima na međunarodnim festivalima, ističu se Bez naslova (1964., nagrađen u Oberhausenu), Ceremonija (1965), Znatiželja (1966), Krek (1968., Srebrni medvjed na Berlinskom međunarodnom filmskom festivalu), Ljubitelji cvijeća (1970), Putnik drugog razreda (1974), N. N. (1977), Škola hodanja (1978), Jedan dan života (1982) i Uzbudljiva ljubavna priča (1989). Izrađivao je i nastavne crtane filmove za Filmoteku 16 (Dva miša, Tko je Videku napravio košuljicu, oba 1981). Stripove je crtao od 1945; neki od njih skupljeni su u izdanjima Mendo Mendović i drugi stripovi (2010), Emil i detektivi (2011), Bliski susreti treće vrste (2012., izvorno u listu Oko, 1983–85) te Bordo – Čukli: produkcija ‘52–55 (s Marcelom Čuklijem, 2015); u knjizi Istočno od raja (2009) skupio je svoje karikature. Autor je ilustriranog udžbenika Škola crtanog filma (1983). Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (2002).
