Chirac [šiʀa'k], Jacques, francuski političar (Pariz, 29. XI. 1932 – Pariz, 26. IX. 2019). Završio elitnu École normale d’administration, zatim radio kao državni službenik. Od 1965. tajnik premijera Georgesa Pompidoua, od 1967. zastupnik degolističke Unije demokrata za republiku (UDR), ministar za odnose s parlamentom (1971–72), za poljoprivredu (1972–73) i unutarnje poslove (1973–74) te predsjednik vlade (1974–76. i 1986–88). Potkraj 1976. preoblikuje degolistički pokret u Okupljanje za republiku (RPR), kojemu je bio dugogodišnji predsjednik (1976–94). Godine 1977–95. gradonačelnik Pariza, na predsjedničkim izborima 1981. i 1988. izgubio od Françoisa Mitterranda. U svibnju 1995. izabran za predsjednika republike. Usprkos prosvjedima ekoloških skupina, nastavio nuklearne pokuse na atolu Mururoa, ali ih je, nakon protivljenja vlada Novoga Zelanda i Australije te rezolucije Opće skupštine UN-a, u siječnju 1996. obustavio. Načinio zaokret u francuskoj politici prema bivšoj Jugoslaviji poduprvši zračnu akciju NATO-a protiv srpskih snaga u BiH (1995) i energičniju politiku protiv tadašnje SR Jugoslavije zbog terora nad kosovskim Albancima. Protivio se napadu na Irak 2003., priznao odgovornost Francuske zbog uloge francuske kolaboracionističke vlade u deportaciji Židova tijekom II. svjetskog rata, te odobrio smanjenje trajanja predsjedničkog mandata sa 7 na 5 godina, koje je prihvaćeno na referendumu 2000. Na položaju predsjednika republike bio je do 2007. U prosincu 2011. osuđen je na dvije godine zatvora uvjetno zbog zloupotrebe javnih fondova u vrijeme dok je bio gradonačelnik Pariza.