Śiva (sanskrt. śiva: blagi, milostivi), u brahmanizmu (hinduizmu) jedan od vrhovnih bogova koji uz Brahmu i Višṇua čini trojstvo (trimūrti). Bog je razaranja i uništenja, smrti i prolaznosti vremena, pa mu njegovi vjernici nastoje umiriti bijes. Śiva je natarāja (kralj plesa), a tāndava je njegov divlji muški kozmički ples. On je hara (otimač) i bhairava (strašan). Istodobno je i dobar bog (śankara, śambhu), velik isposnik (mahāyogin, yogeśvara) i bog životinja (paśupati). Najmarkantniji je pak oblik štovanja Śive kao boga plodnosti u obliku falusa (linga). Ikonografski se prikazuje kao linga, kao natarāja, s četirima rukama, s trozubom i s bikom Nandinom. U śivizmu (jednom od triju, uz višnuizam i śaktizam, teističkih smjerova u hinduizmu), bitnu ulogu ima Śivina supruga, božica Śakti (sanskrt.: snaga, moć), jedina aktivna i stvaralačka božanska moć. U śivizmu i śaktizmu sakupljena su vjerovanja različita podrijetla u heterogen kompleks u okviru kojega postoji širok raspon kultova, od grubih pučkih krvavih obreda do suptilnih filozofskih naučavanja.
