čitanka, školska knjiga koja sadrži zbirku odabranih književnih, znanstvenih, znanstveno-popularnih i poučnih tekstova za učenje jezika, razvijanje usmenog i pismenog izražavanja učenika te za čitanje u školi i izvan nje. Čitanka treba zadovoljiti visoke zahtjeve: sadržajne, didaktičko-metodičke, estetske, zdravstveno-higijenske, komunikacijske i praktično-uporabne. Po namjeni može biti za osnovne, srednje i više stupnjeve školovanja. Postoje čitanke za posebnu izobrazbu: odraslih, domovinsku nastavu u inozemstvu, čitanka za djecu nacionalnih manjina, djecu s osobitim potrebama i sl. Prema predmetnom sustavu školske nastave čitanke mogu biti: za hrvatski jezik, strane jezike, povijesna čitanka, zemljopisna, matematička, glazbena čitanka i dr. Može biti osnovna školska knjiga (udžbenik) i dopuna udžbeniku s popratnim metodičkim pomagalom.
Prve čitanke pisane su na latinskom jeziku, a sadržavale su pretežito vjerske tekstove s religioznim i moralnim poukama za mladež. U Hrvatskoj su te prve (srednjovjekovne) čitanke nastale s nakanom religiozno-moralnoga poučavanja (misali, psaltiri A. Dalmatina, S. Istranina, P. Kanizija). Tiskane su najprije u Beču, Budimu, Mlecima, Rimu, Trstu, zatim u Zagrebu, Varaždinu, Rijeci. Najpoznatije hrvatske čitanke: Kratka pripoviedanja za ladanjske škole (1825), Čitanka i ćudoredne pripověsti (1846), Nedjeljna čitanka za odraslu mladež (1850), Čitanka za pučke i građanske škole (1850), Slovničke čitanke (1853), Čitanka s pregledom književnosti (1992) i dr.
