struka(e): |

Île-de-France [ildəfʀᾶ:'s], administrativna regija i povijesna pokrajina u sjevernoj Francuskoj, središnji je dio Pariškoga bazena; 12 012 km², 12 174 880 st. (od toga 1,6 milijuna stranaca, 2017). Pretežno nizinski kraj (najviši vrh Saint-Georges, 215 m) omeđen rijekama Seine, Oise i Marne s pritokama (najvjerojatnije joj odatle ime Île: Otok). Obuhvaća departmane Hauts-de-Seine, Seine-Saint-Denis, Val-de-Marne, Essonne, Yvelines, Val-d’Oise, Seine-et-Marne i grad Pariz (Ville de Paris), upravno, kulturno i gospodarsko središte regije i države. Iako površinom jedna od najmanjih (nakon Korzike), najgušće je naseljena (1022 st./km²; grad Pariz čak 21 000 st./km²) i gospodarski najznačajnija francuska regija koja ostvaruje 30,3% ukupnoga BDP-a (2018); u njoj živi 18,7% stanovništva Francuske. Unatoč snažnoj urbanizaciji, rubni dijelovi regije zadržali su ruralni karakter; površine su pod šumama (najpoznatije Fontainebleau i Rambouillet) i poljoprivrednim kulturama (povrće, žitarice, šećerna repa). Jaka metalna (proizvodnja zrakoplova, svemirskih letjelica, automobila), farmaceutska, kemijska, tekstilna i prehrambena industrija; izdavaštvo i tiskarstvo. Povijesna pokrajina Île-de-France, koja je uz prostor današnje regije obuhvaćala i područja današnjeg departmana Oise, južne polovice departmana Aisne te male dijelove departmana Eure-et-Loir, Loiret i Yonne, jezgra je francuske države. Rimljani su taj prostor, naseljen galskim plemenima, osvojili 52. pr. Kr., a Franci nakon 486. te je on postao jedno od središta franačkih država, od 886. kao vojvodstvo (pod nazivom Vojvodstvo Franaka). Kada je vojvoda Hugo Capet 987. izabran za francuskoga kralja, ono postaje kraljevskom domenom, kao kolijevka dinastije Capet te se do 1077. teritorijalno širi i oblikuje. Samo ime javlja se potkraj XIV. st. (oko 1387), umjesto dotadašnjega Pays de France. Narječje toga kraja (le français) nadvladalo je ostala i postalo jezikom Francuskoga Kraljevstva. Ondje je nastala gotička umjetnost; u Île-de-France izgrađeni su mnogobrojni kraljevski dvorci, među njima Versailles i Fontainebleau. Bogatstvo kulturno-povijesnih i arhitektonskih spomenika, mnoge manifestacije (izložbe, sajmovi, festivali) međunarodnoga karaktera te odlična prometna dostupnost učinili su regiju turističkim odredištem svjetskoga značenja s približno 45 milijuna turista godišnje (2018).

Citiranje:

Île-de-France. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/ile-de-france>.