struka(e):

vlada, javno tijelo koje raspolaže izvršnom vlasti, odnosno institucija koja provodi izvršnu i upravnu vlast u državi ili nekom njezinu dijelu (pokrajini, županiji, saveznoj jedinici); naziva se i ministarsko vijeće ili kabinet. Povijesno je vlada nastala kao slabo povezan skup pojedinaca koji su činili monarhov savjetnički kabinet. Potom se među ministrima izdvojio jedan kao prvi među jednakima (prvi ministar ili premijer, odnosno kancelar), koji je svakodnevne poslove upravljanja preuzeo od monarha i koji je bio zadužen za prenošenje odluka monarhu, kao i monarhovih želja parlamentu. Tim je činom bila ustrojena vlada kao poseban izvršni organ. Vlada je, u načelu, sama, ili s predsjednikom republike (u predsjedničkim i polupredsjedničkim sustavima vlasti), nositelj izvršne vlasti u državi. U suvremenim državama vlada obavlja poslove koji se odnose na organizaciju i usmjeravanje izvršavanja zakona i politika koje je utvrdilo zakonodavno-predstavničko tijelo. Vlada uz to ima pravo donositi uredbe za primjenu zakona te davati upute i nadzirati rad i akte nižih upravnih organa. Vlada ima pravo zakonodavne inicijative kojom utječe na rad predstavničkoga tijela, predlažući zakone te utvrđujući smjernice unutrašnje i vanjske politike (koja se nalazi u ingerenciji vlade). Najvažniji akti što ih donosi vlade jesu uredbe, a uz njih može donositi odluke, upute i druge pravne i izrazito političke akte (npr. deklaracije). Vladu najčešće čine predsjednik vlade, jedan ili više potpredsjednika (ili zamjenika), ministri koji se nalaze na čelu pojedinih resora te ministri bez resora. Članovi vlade redovito su stranački dužnosnici, iako i nestranačke osobe mogu biti dio vlade, kao stručnjaci za određeni resor. Najčešće se sastaje jednom tjedno, po potrebi i češće, svoje odluke donosi poglavito na zatvorenim sjednicama, a javnosti ih predstavlja kao zajedničke. Vlada stupa na dužnost kada ju potvrdi većina u predstavničkom tijelu. Ona može biti jednostranačka, ako se sastoji od predstavnika, i ima parlamentarnu potporu, samo jedne političke stranke, ili koalicijska, ako ju čine predstavnici više političkih stranaka koji su potpisali koalicijski sporazum o suradnji i čiji se članovi nalaze u vladi. Vlada može biti i manjinska, ako političke stranke koje ju čine imaju manjinu parlamentarnih mandata. U tom slučaju vlada ovisi o potpori stranaka koje su potpisale koalicijski sporazum, ali nemaju svoje predstavnike u vladi. Minimalna pobjednička vlada sastoji se pak od onolikoga broja političkih stranaka koliko je dovoljno za postizanje većine u parlamentu. Prekobrojna vlada pojavljuje se onda kada u radu vlade sudjeluju više političkih stranaka nego što je potrebno za osiguranje parlamentarne većine. Takve su vlade i vlade nacionalnoga jedinstva, koje su česte u izvanrednim stanjima (dugotrajne prirodne nepogode, ratovi), ali i u političkim sustavima koje karakteriziraju duboke i izražene društvene podjele, pri čem velike koalicijske vlade predstavljaju polit. opcije svih segmenata društva (npr. vlade Belgije i Švicarske). Koalicijske vlade najvećih političkih stranaka, koje zajednički imaju dominantnu većinu u parlamentu, također se klasificiraju kao prekobrojne vlade (npr. koalicijska vlada SPD-a i CDU/CSU-a u SR Njemačkoj). Prijelazna vlada institucija je ograničenih ovlasti i trajanja koja djeluje onda kada vlada nije izglasovana. Tada vlada ima ovlasti provođenja svakodnevnih poslova važnih za održanje poretka, ali ne može donositi ključne političke odluke. Slične ovlasti ima i tehnička vlada, koja djeluje u razdoblju između izborâ i ustroja nove vlade.

Vlada kao poseban izvršni organ postoji u državama s parlamentarnim (Njemačka, Hrvatska), polupredsjedničkim (Francuska) i skupštinskim (Švicarska) sustavom vlasti. Vlada je u tim sustavima kolektivno (a pojedini ministri individualno za svoje resore) odgovorna predstavničkomu tijelu. U državama s predsjedničkim sustavom vlasti (SAD) drž. tajnici (ministri), koji čine predsjednički kabinet, pojedinačno su odgovorni i funkcionalno podređeni predsjedniku države, koji je na čelu izvršne vlasti. U parlamentarnom sustavu vlasti vlada je odgovorna parlamentu, ali može tražiti njegovo raspuštanje, čime ustavno izvršna i zakonodavna vlast imaju ravnopravan odnos. U skupštinskome sustavu vlasti vlada je i politički odgovorna i funkcionalno podređena skupštini.

Prema Ustavu RH iz 1990. Vlada RH obavlja izvršnu vlast, a čini ju predsjednik, jedan ili više potpredsjednika i ministri. Sastavlja ju osoba kojoj je Predsjednik Republike povjerio mandat na temelju rezultata općih izbora, a stupa na dužnost pošto joj povjerenje iskaže većina svih zastupnika u Hrvatskom saboru. Vlada Saboru predlaže zakone, državni proračun i završni račun te druge akte, provodi zakone i odluke Sabora, donosi uredbe, vodi unutarnju politiku, a zajedno s Predsjednikom Republike provodi i vanjsku politiku te usmjerava djelovanje i razvoj javnih službi. Za svoj rad odgovorna je Hrvatskomu saboru.

Citiranje:

vlada. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/vlada>.