struka(e): |

virtuoz (tal. virtuoso, prema kasnolat. virtuosus: krjepostan; savršen), glazbenik instrumentalist ili pjevač koji se ističe blistavošću i tehničkim majstorstvom izvedbe. Termin potječe iz Italije XVI. i XVII. stoljeća, kada se podjednako odnosio i na vješta skladatelja, teoretičara glazbe i dirigenta. U XVIII. stoljeću postupno se sve više primjenjivao na izvođače, i to isprva na pjevače (operne primadone i kastrate, među kojima je najpoznatiji bio Farinelli), a potom na instrumentaliste, posebno u XIX. stoljeću. Najviše se razvila violinska (G. Tartini, N. Paganini, J. Joachim) i pijanistička virtuoznost (M. Clementi, S. Thalberg, F. Liszt), a Paganini i Liszt fascinirali su mnoštvo obožavatelja. Unatoč inovativnosti, virtuoznost zadobiva i pejorativan prizvuk kada tehnička briljantnost postaje svrhom samoj sebi te prikriva manjak važnijih estetičkih sadržaja. Ipak, pojam i pojava virtuoznosti zadržavaju pozitivni naboj te su i današnji glazbeni virtuozi iznimno cijenjeni. – U širem smislu, osoba koja je izvanredno vješta u nekoj djelatnosti.

Citiranje:

virtuoz. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/virtuoz>.