struka(e):

veksilologija (engl. vexillology, od lat. vexillum: zastava, barjak + -logija) ili zastavoslovlje, novija pomoćna povijesna znanost koja proučava nastanak i uporabu zastava tijekom povijesti. U početku se smatrala dijelom heraldike, ali i semiotike, sociologije, politologije, psihologije. Termin veksilologija prvi je put uporabio 1957. američki znanstvenik Whitney Smith, osnivač i dugogodišnji ravnatelj Centra za proučavanje zastava sa sjedištem u Winchesteru (SAD). Veksilologija proučava i njihovu suvremenu izradbu, čime ulazi u područje primijenjene umjetnosti (veksilografija), estetike i dizajna. Veksiloidi (zastavoliki simboli) i zastave javili su se još u antičko doba pod nazivima veksila, flamula i labara. U srednjem vijeku zastave su koristile svjetovne i crkvene institucije, posebno gonfanon, oriflame i tzv. pravu zastavu baner, hrv. banderij (njem. Banner, tal. bandiera). U novom vijeku zastave se rabe u vrlo širokom rasponu, od država i vojnih jedinica do plemićkih obitelji i cehova. Sve to rezultiralo je nastankom različitih vrsta zastava i zastavica (standarta, guidon, penon, kornet i dr.). Nacionalne zastave u Europi nastajale su sredine XIX. st., u doba velike revolucije 1848. U suvremeno doba zastave su doživjele procvat i, uz grb, postale glavno obilježje svake pojedine države, pokrajine, grada, različitih institucija, udruga itd. Zastave se konvencionalno dijele na državne, civilne, ratne i pomorske. Osnovni su dijelovi zastave zastavni list ili zastavno polje, te koplje i katkad zastavna vrpca. Zastave mogu biti jednobojne, te dvobojne i višebojne podijeljene vodoravno ili okomito. Na zastavama može, ali ne mora, biti grb. Za njihov opis koriste se posebno ustanovljene oznake.

Od 1967. djeluje Međunarodna federacija veksiloloških udruga (Fédération internationale des associations vexillologiques), službeno registrirana 1969., kojoj je cilj »stvaranje i razvoj korpusa znanja o zastavama svih vrsta, njihovih oblika i funkcija, te znanstvenih teorija i principa utemeljenih na tom znanju«.

Citiranje:

veksilologija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/veksilologija>.