struka(e):

vau, šesto slovo sjevernosemitskoga i feničkoga alfabeta (s brojevnom vrijednosti 6), razvijeno prema piktografu »štapa s rogovima«. Označavalo suglasnik blizak glasu /v/. U najstarijim natpisima, npr. na Spomeniku kralja Meše iz IX. st. pr. Kr., ima oblik vilice, s oblim krakovima (polukružnicom) okrenutom prema gore i ravnom linijom koja se spušta ravno od sredine. U grč. pismu obli će se krakovi preoblikovati u ravne linije koje se susreću pod oštrim kutom; slovo će označavati vokal /ü/, i nazvati se ipsilon. Ubrzo će se u nekim primjerima dokinuti okomita linija, te će usporedno supostojati i ipsilon posve sličan današnjemu V. Iz sjevernosemitskoga oblika razvili su se i grčko digamma he11_0480.jpg, i arapsko waw (he11_0481.jpg), i hebrejski vau he11_0482.jpg (za semitski poluvokal /w/).

Citiranje:

vau. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/vau>.