troškovi, u ekonomiji, vrijednost utrošene imovine i realnoga napora (resursa) kako bi se proizveo korisni učinak u obliku proizvoda ili usluga. Ako se utrošena imovina i realni napor vrjednuju po tržišnoj cijeni njihove nabave u novcu, onda je riječ o novčanom trošku proizvodnje određenoga proizvoda ili usluge, ili o njihovoj proizvodnoj cijeni. Trošak kao pretpostavka preoblikovanja resursa u krajnji korisni učinak poslovnoga procesa pojavljuje se kao ulaz u procese proizvodnih transformacija, bez obzira u kojem se obliku pojavio i koja ga je poslovna funkcija uzrokovala. Zato se svi oblici troškova iskazuju u ukupnom trošku i uspoređuju s prodajnom cijenom proizvoda ili usluge, kako bi se ocijenila poslovna efikasnost proizvodne transformacije. U tržišnom gospodarstvu, u kojem se utrošeni resursi i korisni efekti vrjednuju po tržišnim cijenama, poslovni je proces efikasan ako su ukupni troškovi manji od tržišnih cijena proizvoda i usluga, a razliku čini profit poduzetnika kao organizatora poslovnoga procesa. Stoga on vodi strogu evidenciju troškova u obliku troškovnoga računovodstva. Računovodstveni obračun troškova može se razlikovati od ekonomskoga, jer računovodstveni obračun obuhvaća samo novčane izdatke, a obično ne uračunava neplaćeni rad, brigu i poslovni rizik poduzetnika, kao ni trošak potencijalne alternativne uporabe utrošenih resursa. Ekonomski troškovi obuhvaćaju sve što je utrošeno u poslovnom procesu, bez obzira na to je li ih poduzetnik sve platio u novcu. To posebno dolazi do izražaja u razlikovanju privatnih i društv. troškova, kada privatni poduzetnik ne plaća sve troškove, nego jedan dio pokriva društvo (subvencije, oslobađanje od uobičajenih tereta poslovanja i sl.). U ekon. analizi i poslovnoj praksi postoji više vrsta troškova. S obzirom na resurse koji se troše u poslovnom procesu, razlikuju se troškovi kapitala, rada, najma i zakupa te direktni i indirektni troškovi. S obzirom na poslovne funkcije, razlikuju se troškovi proizvodnje, čuvanja i skladištenja, prometa, nabave, marketinga i prodaje i sl. Za potrebe poslovne analize razlikuju se ukupni, jedinični, prosječni i marginalni troškovi. Ukupni troškovi obuhvaćaju sve troškove poslovne jedinice u određenom razdoblju, jedinični troškovi troškovi su po jedinici proizvoda (prosječni ili marginalni). Za poslovne odluke važno je razlikovati fiksne i varijabilne troškove, prema tomu u kojoj mjeri troškovi poslovanja ovise o promjenama obujma proizvodnje, te oportunitetne troškove ili izgubljene koristi alternativne uporabe određenih resursa i troškove zamjene, tj. nabave proizvodne imovine koja ima jednaku proizvodnu sposobnost da bi se očuvao kontinuitet proizvodne sposobnosti poslovne jedinice. Troškovi su važan aspekt i pri određivanju isplativosti pokretanja nekoga procesa (bio on privatne ili društv. naravi). U tu se svrhu sve češće koristi tzv. analiza troškova i koristi (cost-benefit analiza).
