struka(e): medicina

timus (grč. ϑυμός: srce, duša) (prsna žlijezda), limfoepitelni organ smješten u gornjem dijelu prsne šupljine, ispod prsne kosti i iznad srca; primarni limfatički organ u kojem se timociti (nezreli limfociti) vrlo brzo dijele i sazrijevaju u limfocite T. Masa timusa najveća je oko 10. god. života, ali u odnosu na ukupnu masu tijela najveća je u fetalno doba. Nakon puberteta timus se smanjuje i nadomješta masnim tkivom. Timus je građen od dvaju režnjeva, a svaki od njih sastoji se od mnogo režnjića, međusobno odvojenih vezivnim tkivom. Režnjići su građeni od kore i srži; u kori je najveći broj nezrelih limfocita. Oni dolaze u koru iz krvotvornih organa (jetra u fetalno doba, koštana srž nakon rođenja) i, pomičući se prema srži, postupno sazrijevaju. Zreli limfociti T izlaze iz timusa i naseljavaju periferne limfatičke organe (limfni čvorovi, slezena). Tijekom sazrijevanja, već u kori propada velik broj timocita, pa timus napušta samo 3 do 5% limfocita koji u njem sazriju. U timusu ima i drugih stanica (makrofagi, epitelne stanice), koje sudjeluju u sazrijevanju timocita. Dvije su glavne posljedice sazrijevanja timocita: stjecanje specifičnosti koja omogućuje limfocitima da prepoznaju gotovo svaki antigen s kojim bi se organizam tijekom života mogao susresti te propadanje onih limfocita koji bi mogli prepoznati antigene na stanicama vlastitoga organizma i tako ih uništiti. U timusu nastaje i nekoliko tvari s hormonskim djelovanjem (timozin, timopoetin), ali njihova funkcija još nije posve razjašnjena. Te tvari vjerojatno reguliraju mnogobrojne fiziološke procese (diferencijacija timocita, regulacija funkcije limfocita u perifernim limfatičkim organima, djelovanje na živčani i endokrini sustav, obnavljanje oštećenih krvnih žila).

Citiranje:

timus. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 20.4.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/timus>.