struka(e):

sućut, u filozofiji, čovjekova sposobnost da gotovo na istovjetan način može doživjeti patnju ili radost bližnjega. Prva pretpostavka sućuti jest smještenost u isti egzistencijalni kontekst, a u širem smislu pripadnost nekomu svjetonazoru ili vjeronazoru. Promatrajući sućut samo u negativnom smislu, tj. kao sposobnost za su-patnju s bližnjim, A. Schopenhauer i F. Nietzsche vidjeli su u njoj jedino izraz čovjekove slabosti i nesposobnosti da se – oslanjajući se jedino na samoga sebe – suprotstavi vlastitoj patnji. U hermeneutičko-ontologijskom pogledu, sućut može značiti i čovjekovu mogućnost da razumije drugoga na temelju premještanja sebe u njegovu životnu situaciju, pa se sućut ne treba promatrati jedino u negativnom značenju.

Citiranje:

sućut. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/sucut>.