struka(e):
ilustracija
STUBA, krakovi stuba – 1. jednokrake ravne desne stube; 2. dvokrake ravne desne stube; 3. dvokrake L-stube; 4. dvokrake U-stube; 5. trokrake U-stube; 6. trokrake M-stube; 7. trokrake T-stube; 8. četverokrake stube; 9. jednokrake lučne stube; 10. dvokrake ovalne stube, 11. jednokrake polukružne stube, 12. spiralne stube, 13. pužaste stube, 14. jednokrake zavojite L-stube, 15. jednokrake zavojite U-stube

stuba, građevni element kojim se u zgradama i vanjskim prostorima hodom svladava visinska razlika između podnih ploha. Sastoji se od vodoravne plohe (gazište) i uspravne ili nagnute plohe (čelo). Širina gazišta i visina čela stoje u iskustveno određenom omjeru, tako da je zbroj širine gazišta i dvostruke visine čela jednak duljini jednoga koraka (63 cm). Izmjere ovise i o mjestu, karakteru i arhitektonici prostora za koji se stube izvode, pa se reprezentativne stube rade znatno blažima, a tavanske ili brodske izrazito strmima. Najčešća je visina stube 15 cm, a poželjna je i manja, jer se pri penjanju višim stubama brzo javlja umor. U otvorenim vanjskim prostorima mjerilo i odnosi razmjera drugačiji su, pa je njihova preporučljiva širina oko 40 cm, a visina 13 cm. Stube mogu biti zatvorene u posebnom prostoru (stubište), ili su slobodne. Neprekinut niz stuba čini stubišni krak, a između krakova su odmorišta (podesti). Prema broju krakova koji svladavaju visinsku razliku jednoga kata, stube su jednokrake, dvokrake ili višekrake. Krakovi mogu biti ravni, zavojiti i lomljeni. Stube se izvode od prirodnoga ili umjetnoga kamena, armiranoga betona, čelika ili drva, a po načinu ugradbe mogu biti konzolne (jednostrano upete u zidu ili gredi) i poduprte (izravno pothvaćene na dva ili više mjesta). Ovisno o namjeni prostora, građevni propisi određuju smještaj i izmjere stuba, njihovo osvjetljenje i vatrosigurnost.

U razvoju arhitekture stube su oduvijek, uz osnovnu namjenu, bile i vrlo izražajno sredstvo koje harmonično sjedinjuje svrhovitost s ljepotom. U arhitekturi antike nije se poklanjala osobita pozornost zatvorenim stubama unutar zgrade, ali se izgradnja prilaznih stuba zgradi razvila do izrazite monumentalnosti. U srednjovj. arhitekturi Zapada stube su bile zatvorene u kule i tornjeve, pa su se često gradile zavojita oblika. Tek je u renesansi, kod izgradnje palača i javnih objekata, stubištima dano važno mjesto u arhitektonskom oblikovanju; ona su postala prostrana, višekraka i bogato dekorirana. To je poslije naglašeno vrhunskim dostignućima baroka (raskošna stubišta u dvorovima i palačama). U modernoj arhitekturi funkcionalna uloga stuba često se zamjenjuje primjenom dizala i pokretnih stuba, a novi materijali i konstrukcije omogućili su njihova slobodnija, prozračnija i elegantnija rješenja.

Citiranje:

stuba. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/stuba>.