stereofonija (stereo- + -fonija), način snimanja i reprodukcije zvuka koji omogućuje prepoznavanje položaja zvučnog izvora u prostoru, a temelji se na razlici u intenzitetu i vremenu dolaska zvuka u pojedino uho slušatelja. Za razliku od monofonije, u kojoj se zvuk snimao jednim ili s više mikrofona i reproducirao jednim zvučnikom, pa se činilo da zvuk dolazi iz jedne točke u prostoru, u stereofoniji se zvuk, koji dolazi npr. od pojedinih skupina instrumenata nekog orkestra, a i zvuk koji se reflektira od bočnih, stražnjih i stropnih ploha i daje dojam akustike, snima s dva ili više mikrofona. Za reprodukciju se zvuk odvojenim i neovisnim kanalima šalje u dva simetrično postavljena i razmaknuta zvučnika, a može se slušati i slušalicama. Slušajući snimku, slušatelj osjeća da neki zvukovi dolaze s lijeve, a neki s desne strane, dok se miješanjem zvuka neki dijelovi snimke javljaju jednako u lijevom i desnom zvučniku i čuju se u sredini zvučne slike, što sve zajedno pruža vjeran dojam glazbene stereoizvedbe. Kvalitetnija reprodukcija može se postići s pet zvučnika (prednji lijevi, srednji i desni za osnovni zvuk te stražnji lijevi i desni za prostornu akustiku). Za snimke koje se slušaju samo s pomoću visokokvalitetnih slušalica, snima se uz primjenu tzv. umjetne glave, tj. uređaja u kojem se mikrofoni postavljaju na mjesta koja odgovaraju položaju lijevog i desnog uha (biauralni sustav snimanja i reprodukcije). – God. 1881. je Clément Ader u Parizu s pomoću telefonskoga sustava ostvario prvi biauralni prijenos, u SAD-u je 1940. prvi put na filmu predstavljena stereofonija optičkom tehnikom, 1944. u Berlinu se prvi put snimalo stereomagnetofonom, 1957. u SAD-u su tvrtke Westrex i Audio Fidelity započele proizvoditi gramofonske stereoploče, a BBC je 1958. počeo emitirati radijski program u stereotehnici. Tvrtka Dolby Laboratories uvela je 1970-ih u kinodvorane sustav Surround Sound (prostorni zvuk) za prikazivanje filmova u kojima se osjeća gibanje izvora zvuka u različitim smjerovima. Iz toga se sustava razvilo tzv. kućno kino, koje je imalo pet zvučnika. U analognom sustavu Dolby Pro Logic dekoder pretvara dvokanalnu stereosnimku u peterokanalnu radi dobivanja prostornoga zvuka kod analogne televizije i videosnimki, a u sustavu Dolby Digital digitalni procesor pretvara dvokanalnu stereosnimku u višekanalnu radi dobivanja prostornoga zvuka kod DVD-a i digitalne televizije.
