spore

spore (grčki σπορά: sijanje; usjev) ili truske.

1. U botanici, nespolne rasplodne stanice u biljaka, protista i gljiva. Pretežito se razvijaju kao unutrašnje ili endospore redukcijskom diobom u nespolnim rasplodnim organima (→ sporangij ili trusnik) ili nastaju kao različite vrste vanjskih spora ili egzospora. Za razliku od spolnih rasplodnih stanica, gameta, spore se bez oplodnje, tj. bez spajanja s drugom rasplodnom stanicom, na prikladnu staništu razvijaju u novu istovrsnu jedinku. To je najčešće povezano s izmjenom spolne i nespolne generacije. U organizmima na nižem razvojnom stupnju kao što su različite vodene alge i neke skupine gljiva, nastaju zoospore s bičevima ili trepljama s pomoću kojih se u vodi aktivno kreću. Poseban oblik pokretljivih spora razvija se u roda Vaucheria. U vršnome nabubrenom dijelu te nitaste alge razgranjene poput cijevi, poprečnom se stijenkom odijeli jedna stanica (zoosporangij) čiji se protoplast s mnogo jezgara razvija u jednu, do 0,1 mm veliku sinzoosporu s mnogobrojnim trepljama na površini. U nekih smeđih i crvenih algâ razvijaju se po četiri nepokretljive tetraspore koje raznosi voda. U sive plijesni (Mucor) sporangiji su kuglasta oblika na dršku koji svojim proširenjem (columella) ulazi u sporangij, a uokolo se razvija veliko mnoštvo sitnih spora koje raznosi vjetar. U kopnenih gljiva mješinarki (Ascomycota) i u većine lišaja (Ascolichenes) u posebnim sporangijima, askusima, nastaje po 8 askospora. Kao vanjske nastaju bazidiospore u gljiva stapčarki (Basidiomycota), koje se po četiri razvijaju na posebnim dršcima, bazidijama. Vanjske su spore i konidiospore (→ konidije), koje se, npr. u »zelenih plijesni«, razvijaju u nizovima na vrhovima kuglasto odebljala (u roda Aspergillus) ili poput kista razgranjena (u roda Penicillium) nosioca (konidiofor), odakle se pojedinačno otkidaju i prenose poput prašine zrakom i pri najslabijem strujanju. U rđa (Uredinales), gljiva stapčarki nametnika na različitim vrstama biljaka, razvija se tijekom složena životnoga ciklusa nekoliko vrsta spora, kao što su eliptične haploidne piknospore, te dikariontske (s po dvije jezgre) ecidiospore, ljetne ili uredospore, i zimske ili teleutospore, koje su u nekih rđa jednostanične (Uromyces), dvostanične (Puccinia) ili višestanične (Phragmidium). Iz teleutospora se u proljeće nakon dozrijevanja i spajanja dviju jezgara (kariogamija) redukcijskom diobom razvijaju po 4 bazidiospore.

U mahovina u mnogostaničnom tobolcu (sporangij) sporogona nastaju redukcijskom diobom u tetradama (po 4) mnogobrojne međusobno jednake endospore, koje su, u rijetkih jednospolnih mahovina, povezane s određenjem spola, pa se iz jednih razvija ženski, a iz drugih muški gametofit (dvodomna mahovina). U sporangiju mahovina jetrenjarki (Hepaticae) uz spore nastaju i elatere, sterilne vlaknaste stanice koje pomažu razrahljivanju spora i njihovu lakšemu širenju. Stijenke spora dvoslojne su, a sastoje se od nježnog unutrašnjeg endosporija i debeloga vanjskog egzosporija, koji ih čini otpornim na kopnene uvjete. I u papratnjača razvoj spora vezan je uz → metagenezu, a spore su također zaštićene debelim vanjskim egzosporijem. Spore preslica (Equisetaceae) jednake su (izospore), a osim egzosporija imaju i višeslojni perispor koji se sastoji od dviju uskih, na krajevima lopatasto proširenih, paralelnih vrpca (haptere). U sredini su povezane međusobno i sa egzosporijem. Higroskopne su i u vlažnom su stanju zavojito smotane oko spore, a za suha vremena odmataju se i pomažu razrahljivanju spora. Selagine (Selaginellaceae) i vodene paprati kao što su nepačke (Salviniaceae) i raznorotke (Marsileaceae) heterosporne su, pa se razlikuju manje mikrospore od većih makrospora ili megaspora. U cvjetnjača ili sjemenjača (Anthophyta ili Spermatophyta) cvjetni prah, pelud ili polen, homologan je mikrosporama, a embrionska vreća sjemenoga zametka makrosporama heterospornih papratnjača.

2. U zoologiji, stanice specifična oblika, zaštićene čvršćom opnom (čahuricom), koje služe nespolnomu razmnažanju. Spore se u vrlo nepovoljnim klimatskim prilikama mogu održati i po više godina, a kada nastanu povoljnije prilike (npr. porast vlažnosti tla i temperature), iz njih se razvijaju živi organizmi. Poznate su spore u praživotinja (Protozoa) koje nastaju mnogostrukom diobom (sporulacijom).