struka(e): |

spiker (engl. speaker: govornik).

1. Osoba zaposlena na radiju ili na televiziji, koja, držeći se pravila standardnoga jezika i govora, čita vijesti i druge tekstove. Spikerski poziv zahtijeva stjecanje vještina pretvaranja pisma u govor, odn. svladavanje auditivnih vrjednota govora (ritam, tempo, pauza, intonacija), a kod televizijskih spikera i vizualnih komponenti (gesta, mimika).

2. U politici, naziv za predsjednika zakonodavnih tijela nekih, najčešće anglosaskih, država. U Ujedinjenom Kraljevstvu spiker je predsjednik Donjega doma Parlamenta. Najčešće je predstavnik vladajuće stranke, ali može biti i oporbeni zastupnik. On je neutralan proceduralni moderator debate u parlamentu, koji provodi dnevni red (što ga je predložila vlada) te se brine da i oporbeni zastupnici ostvare pravo na iznošenje mišljenja. Sam, kao neutralan posrednik, ne može sudjelovati u raspravama niti ima pravo glasa, osim u slučajevima izjednačenja kada njegov glas odlučuje. U SAD-u spiker je predsjednik Predstavničkoga doma Kongresa te je najvažniji predstavnik vladajuće stranke (kluba zastupnika) u parlamentu. Spiker upravlja raspravom i potpisuje izglasovane akte. Spikere imaju, s određenim razlikama u ovlastima, i parlamenti nekih drugih država, poput Australije, Irske i Kanade.

Citiranje:

spiker. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/spiker>.