slavoluk (lat. arcus triumphalis), spomenik podignut u čast vladara ili kao obilježje važnoga događaja u političkom i javnom životu. Slavoluci su često podizani po cijelom Rimskom Carstvu. Vjerojatan su im prauzor italsko-etrurska gradska vrata. Najstariji su ostatci slavoluka Fabija Alobrogina na rimskom forumu (II. st. pr. Kr.). U početku su to bile jednostavne građevine s jednim prolazom između dva pilastra. Poslije su dodavani manji bočni prolazi, tj. lukovi, a iznimni su tetrapiloni (kvadrifrons) s četiri prolaza (Carnuntum). Na → atici se nalazi posvetni natpis i reljefi s prizorima iz ratova ili drugih događaja, dok je na vrhu kip božanstva ili statua cara u četveropregu. Slavoluk se podizao na najreprezentativnijem mjestu, na raskrižju ili prilazu forumu ili svetištu. Najpoznatiji su slavoluci careva Tita, Septimija Severa i Konstantina u Rimu, Trajanov u Aosti i Beneventu itd. U Hrvatskoj je poznat slavoluk Sergijevaca u Puli. – U doba renesanse slavoluci su se podizali po uzoru na antičke (Castel Nuovo, Napulj), u kasnijim razdobljima, osobito u klasicizmu, podizali su se po europskim prijestolnicama (Arc de Triomphe de l’Étoile u Parizu, Brandenburška vrata u Berlinu, Marble Arch u Londonu).
