struka(e):

senzualizam (prema kasnolatinskom sensualis: osjetilan), filozofsko-znanstveni nauk po kojem je cjelokupna spoznaja izvedena iz osjeta. Najšire se javlja u psihologiji, kao shvaćanje o primarnosti osjetilnih podražaja pred svakim misaonim procesom, pri čem je i sama misao funkcija tih podražaja. U spoznajnoj teoriji senzualizam je radikalna varijanta empirizma: sva spoznaja referira o osjetilnim podatcima te je, ako je uopće spoznaja, na njih i svediva. Prema toj teoriji, posebno u njezinu novopozitivističkom obliku, sve metafizičke konstrukcije o nadosjetilnome lišene su smisla. Jednostrano utvrđujući značenje osjeta u procesu spoznavanja, senzualizam zanemaruje aktivno djelovanje svijesti i značenje normativne i regulativne funkcije mišljenja. – Mnogi elementi senzualizma nalaze se kod sofista (Protagora je tvrdio da se cijeli duševni život sastoji samo od zamjedbi), kirenaika, stoika, epikurejaca. U skolastici je senzualizam ishodište za nominalizam, a u renesansi je razvidan i u T. Campanelle; poslije je prisutan u nekim elementima filozofije Th. Hobbesa, P. Gassendija, M. E. de Montaignea i J. Lockea. Senzualizam je sustavno zasnovao najznačajniji predstavnik toga pravca E. B. de Condillac, koji je tvrdio da su intelektualni procesi zapravo samo transformirani osjeti. Senzualisti su u stanovitom smislu D. Hume, P. D. H. Holbach, C. A. Helvétius, J. O. de La Mettrie, zatim L. Feuerbach, J. Moleschott, R. Avenarius i E. Mach. – U etici, senzualizam je često sinonim za ekstremni oblik hedonizma, pravac koji smisao i svrhu čovječjega djelovanja i života vidi u nasladi i osjetilnim užitcima.

Citiranje:

senzualizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/senzualizam>.