sekvestracija (kasnolat. sequestratio: privremeno oduzimanje uprave nad imovinom; odvajanje, razlučivanje).
1. U pravu, privremena mjera, uspostava upravljanja određenom stvari radi zaštite interesa i sigurnosti države, prirode, spomenika kulture, ljudskoga okoliša ili zdravlja ljudi. U međunarodnom pravu, preuzimanje uprave nad imovinom neprijateljske države ili neprijateljskih državljana za vrijeme rata, s tim da se o toj imovini odluči nakon završetka rata.
2. U medicini, stvaranje izoliranoga nekrotičnoga komada tkiva, sekvestra, koji se obično nalazi u novostvorenoj šupljini kao strano tijelo. Iz organizma biva izbačen gnojenjem kroz fistulu ili se tijekom kronične upale potpuno resorbira. Najčešće nastaje kod osteomijelitisa. Bronhopulmonalna sekvestracija razvojna je anomalija pluća, kod koje se unutar normalnoga plućnog tkiva nalazi plućni režanj ili plućni segment koji nije u sustavu dišnih cijevi, a krvlju je opskrbljen izravno iz grana aorte. Sekvestracija je i »zarobljavanje« veće količine krvi unutar ograničenoga žilnog prostora.
