revanšizam (prema franc. revanche: uzvrat; odmazda), u međunarodnim odnosima, težnja jedne države da, pod prijetnjom novih sukoba, povrati teritorij ili političko–ekonomski položaj bez kojega je ostala nakon ratnoga poraza. Pojam je prvi put bio upotrijebljen u francuskoj politici nakon poraza u ratu 1870–71., kao priprema na neizbježan novi sukob s Njemačkom. Nakon I. svj. rata revanšizam je bio dominantan u politici poraženih država (Austrija, Bugarska, Madžarska i Njemačka) i onih nezadovoljnih ishodom rata (Italija), što je pridonijelo usponu fašizma i nacionalsocijalizma. Nakon dolaska A. Hitlera na vlast, revanšistička je promidžba u Njemačkoj išla u korak s ubrzanim naoružavanjem, a služila je kao kamuflaža nacističkim planovima osvajanja europskih država te uspostavljanja novoga poretka u Europi. Nakon II. svj. rata politika revanšizma uvelike je ograničena suvremenim međunarodnim odnosima i razvojem međunarodnog prava.
