razlika ili diferencija (lat. differentia: razlika).
1. U filozofiji i logici, nejednakost, različitost ili nesklad između stvari i pojava ili pak među oblicima mišljenja, a u užem smislu između egzistencijalnih obilježja nekih bića, po kojima se razlikuju njihove određene vrste i rodovi. Pritom se razlikuju: razlika po broju (differentia numerica), na temelju koje se elementi jedne klase (razreda) pojava mogu razvrstati po brojčano izrazivim obilježjima, i vrsna razlika (differentia specifica), s pomoću koje se u jednoj klasi pojava mogu izdvojiti određene potklase (podrazredi), elementi kojih uvijek pokazuju zajednička obilježja koja ih razlikuju od drugih potklasa. – Razlikovanje je radnja kojom se različito spoznaje kao različito ili različitost sama kao ne-identitet, odnosno kao odnos na drugo.
2. Jedan od središnjih pojmova suvremene književne teorije i filozofije. Uveo ga je švicarski lingvist F. de Saussure (Tečaj opće lingvistike, 1916). Prema njemu, jezični znak stječe identitet tek u razlici prema drugomu znaku. On dakle nije određen nekim vlastitim značenjem, nego to značenje stječe tek iz odnosa s drugim znakovima u jezičnome sustavu. Time se, nasuprot tradiciji tzv. metafizičkoga mišljenja koja prevladava na Zapadu, znak uspostavlja kao učinak razlike. Međutim, razdvajajući znak na instancije označitelja i označenoga, Saussure je, u duhu te iste metafizike postavke koje je doveo u pitanje, na kraju ipak razlikovni označitelj podredio ujedinjavajućoj predodžbi koju označitelj pobuđuje u slušatelju. Kako bi preduhitrio takav metafizički ishod u korist identiteta, francuski filozof J. Derrida (O gramatologiji; Pismo i razlika, 1967) radikalizirao je Saussureovo shvaćanje razlike objašnjenjem kako označitelj kao podređeni član oprjeke proizlazi iz nepotpunosti imanentne označenomu kao njezinu osnovnomu članu, čime se urušava temelj strukture koja je ustrojavala značenje i otvara nepregledno poprište razlika. Drugim riječima, Derrida je označeno lišio povlaštenoga mjesta koje mu je dodijelio Saussure time što je njegov identitet u određenom trenutku zaštitio od pokrenute igre razlika. Ono što se u jednoj točki procesa označivanja uspostavlja kao označeno, već u njegovoj drugoj točki postaje označiteljem. Ako je dakle pretpostavka značenjskih učinaka znaka njegova nedovršenost, isključena je mogućnost konačnog i sveobuhvatnoga značenja koje bi zaustavilo proces označivanja. Takvo razgrađivanje strukturalističke koncepcije razlike, kojemu je osim Derridaa znatno pridonio i francuski filozof G. Deleuze (Razlika i ponavljanje, 1968), ostavilo je znatna traga u feminističkoj i postkolonijalnoj kritici. Uz ocrtanu dekonstrukcijsku koncepciju, njemački sociolog N. Luhmann je u sklopu teorije autoreferencijskih sistema potkraj XX. stoljeća također razvio utjecajno naučavanje o razlici.
3. U matematici, rezultat operacije oduzimanja.
