struka(e):

purane (sanskrt. purāṇa: starodrevna predaja ili pripovijest), u indijskoj književnosti, skup brahmanističkih tekstova koji sadrže mitske, povijesne i filozofske elemente te obredne propise i različite pouke. Ti svojevrsni enciklopedijski priručnici svetoga i svjetovnoga znanja po obliku i stilu pripadaju epskoj predaji, s kojom ih povezuje i zajedničko podrijetlo. Vrijeme je njihova nastanka sporno, iako su u cjelini vjerojatno mlađe od epa; starije su sačuvane u tekstualnom obliku iz IV–VI. st.; mlađe su nastajale sve do početka II. tisućljeća. Purane kao književnu vrstu odlikuje pet značajki (pañcalakšaṇa): 1) stvaranje (sarga), 2) ponovno stvaranje (pratisarga), 3) rodoslovlje bogova i mudraca (vamśa), 4) Manuova razdoblja, tj. doba od kojih svako ima svojega Manua – prvoga čovjeka i praoca (manvantarāni), 5) rodoslovlja mitskih i povijesnih kraljevskih rodova i junaka (vamśanucarita). Među potonjima se ističu Sunčeva loza (sūrya-vaṃśa), od koje su potekli junaci Rāmāyaṇe, i Mjesečeva loza (soma-vaṃśa ili candra-vaṃśa), od koje su potekli junaci Mahābhārate. Purane se dijele u dvije skupine: 18 tzv. velikih (mahāpurāṇa), koje se dijele na śivističke (posvećene bogu Śivi) i višnuističke (posvećene bogu Višṇuu), i mnogo dodatnih (upapurāṇa), koje su mlađe. Mnoge su purane postale temeljnim tekstovima pojedinih sljedba (Višnupurāṇa za sljedbu pāncarātra, Bhāgavatapurāṇa za sljedbu bhāgavata, itd.).

Citiranje:

purane. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/purane>.