orijentacija (franc. orientation, od lati. oriens, genitiv orientis: istok).
1. Snalaženje u prostoru, odn. određivanje vlastitoga mjesta u odnosu prema nekoj točki (s pomoću zvijezda, npr. Sjevernjače, Sunca i Mjeseca, prirodnih znakova, sprava npr. kompasa i dr.). U širem smislu, snalaženje u nekome misaonom ili djelovnom području. Sam izraz potječe iz ranokršćanskoga običaja, preuzetog iz antike, da se pri molitvi vjernici okreću prema izlazećem Suncu, prema istoku. Zbog toga su se i mnoge javne zgrade i hramovi gradili u smjeru istok–zapad.
2. Usmjerenost (orijentacija plohe, izvozna orijentacija).
3. Ideološka ili kakva druga opredijeljenost (spolna orijentacija).
