struka(e):

oda (grč. ᾠδή: pjesma), u starogrčkom pjesništvu, lirska pjesma svjetovna karaktera nastala iz korskih pjesama, namijenjena iskazivanju poštovanja i privrženosti, a napisana u slavu bogova, ratnika, državnika ili povodom kakva svečanoga događaja. Epinikij je vrsta ode posvećena pobjedniku športskog natjecanja, a svojstvene su mu mitološke usporedbe. Monodijska je oda, nasuprot tomu, obrađivala sadržaje iz intimnoga života. Poslije se uzvišen i patetičan ton ode primjenjivao na široko tematsko područje, pa se pojavila i tzv. šaljiva oda, koja nerazmjerom stila i predmeta izaziva komičan učinak. Klasični su pjesnici oda bili grčki pjesnik Pindar i rimski pjesnik Horacije. Pjesnici klasicizma oponašali su klasičnu odu slaveći vladare, mudrost i ratničke vrline (N. Boileau-Despréaux, J. Dryden, A. Pope). Ode su pisali i pjesnici romantizma (A. S. Puškin, F. G. Klopstock, F. Hölderlin, V. Hugo, S. T. Coleridge, W. Wordsworth, P. B. Shelley, J. Keats, A. Mickiewicz, A. Manzoni i dr., u hrvatskoj književnosti P. Preradović, I. Mažuranić, A. Harambašić i dr.).

Citiranje:

oda. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/oda>.