struka(e):

obred (ritual).

1. U sociologiji: a) svaka formalna radnja koja izražava sveto i vjersko značenje; b) rutinizirani postupci koji su važni za svjetovnu društvenu interakciju. Obredne radnje postoje i u svetim i u svjetovnim aspektima društvenog života. Temeljno im je obilježje njihova simbolična funkcija. Obredna radnja prožeta je zajedničkim društvenim značenjima koja se prenose običajem i tradicijom. Obredi mogu djelovati kao konzervativna i kohezivna snaga unutar društva, ali mogu biti i sredstvo iskazivanja društvenoga, političkog i kulturnog otpora. Iako su se obredi obično istraživali u području sociologije religije, može se govoriti i o ritualima u sekularnom društvu, npr. u performativnim umjetnostima i građanskim ceremonijama.

2. U religiji, ustaljene geste, čini i verbalni obrasci kojima čovjek izražava svoj odnos prema svetomu. U arhaičnim religijama animističkoga i politeističkoga tipa obredi su imali značajno mjesto te su se isprepletali s društvenom ceremonijom i magijskim činima. Kada su te religije izumrle, pojedini obredi (badnjak, ivanjski krjesovi, jurjevdanske svečanosti) prešli su u folklor i običaje. U Starom zavjetu obrednik ima naglašeniju ulogu u mojsijevsko-svećeničkoj tradiciji, a umjereniju u proročkoj struji. U Novom zavjetu obredu je dano mjesto u skladu s unutarnjim stajalištem (vjera, nada i ljubav). Tako krštenje pretpostavlja vjeru, a sudjelovanje u euharistiji ljubav prema Bogu i bližnjemu. U židovstvu se starozavjetni obrednik prilagođuje sinagogalnomu tipu vjerske zajednice, čuvajući napetost između legalističkoga i proročkoga načela. U kršćanstvu, antička i ranosrednjovjekovna Crkva upotrebljavala je obred u sakramentima i liturgiji. Pravoslavlje i katolicizam nastavljaju tu praksu, proširujući obred i na pučke izvanliturgijske pobožnosti. U protestantizmu, koji naglašava proročko, etičko načelo u kršćanskoj religiji, obrednik je znatno reduciran, premda ne dokinut. U islamu je obrednik reduciran, ali ipak prisutan i strogo formaliziran (klanjanje, sunet, obredno umivanje). U istočnjačkim religijama (hinduizam, budizam, daoizam i konfucijanizam), koje su uglavnom mističnoga tipa, obredu pripada značajno mjesto, osobito u pučkim oblicima tih religija. Obrednik je reduciran i relativiziran u prvotnom budizmu, gdje je naglasak bio na unutarnjem iskustvu i prosvjetljenju.

Citiranje:

obred. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/obred>.