struka(e): |
ilustracija
OBELISK

obelisk (lat. obeliscus < grč. ὀβελίσϰος, deminutiv od ὀβελός: ražanj; šiljast stup).

1. Geometrijsko tijelo kojemu su baze paralelni pravokutnici, a nasuprotne pobočke zatvaraju jednake kutove s bazama. Ako su a, b i a1, b1 stranice baza, a h visina obeliska, onda je njegov volumen (V):

V = h/6[(2a + a1)b + (2a1 + a)b1] = h/6[ab + (a + a1)(b + b1) + a1b1].

Oplošje mu je zbroj površina dviju pravokutnih baza i dva puta po dva identična pobočna trapeza.

2. Egipatski, najčešće monolitni, visoki, uski stup četverokutna presjeka s malim piramidalnim završetkom, redovito obložen pločama od plemenitih kovina. Vjerojatno kultni simbol boga Sunca. Većina ih je nastala za XVIII. i XIX. dinastije u Karnaku i Luksoru. Obično su bili postavljeni u paru pred ulazom u hram, redovito s uklesanim hijeroglifskim tekstovima. Neki su obelisci već u antičko doba bili preneseni u Rim, a pojedini su u XIX. st. dopremljeni u Pariz, London i New York. Poznati su i u mezopotamskoj umjetnosti (2 m visok obelisk prekriven reljefima asirskoga kralja Salmanasara I. iz XIII. st. pr. Kr.). U renesansnom, baroknom i klasicističkom graditeljstvu obelisci malih dimenzija upotrebljavani su kao dekorativni element.

Citiranje:

obelisk. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/obelisk>.