nezaposlenost, stanje osobe sposobne za rad koja ne može naći zaposlenje primjereno svojim sposobnostima i kvalifikacijama uz uobičajeni dohodak, nadnicu, plaću ili kakvu drugu vrstu zarade. U nezaposlene se ubrajaju i oni članovi društva koji su djelomično zaposleni, ali njihove radne sposobnosti nisu dovoljno iskorištene, ne rade puno radno vrijeme i ne zarađuju dovoljno za normalno uzdržavanje, pa traže novi posao. Osobe koje su radno sposobne, ali ne traže posao (domaćice, studenti i sl.) ili osobe koje nemaju zakonske osnove za zapošljavanje (stranci bez radne dozvole, maloljetnici, umirovljene osobe i sl.) ne smatraju se nezaposlenima. Stupanj nezaposlenosti obično se mjeri udjelom nezaposlenih u ukupnome broju radne snage, u koju pripadaju svi zaposleni i nezaposleni. Taj omjer naziva se stopom nezaposlenosti. Najčešći su uzroci nezaposlenosti slaba poslovna konjunktura, tehnol. razvoj, prestrukturiranje gospodarstva, brzi rast stanovništva, nedovoljna geografska i profesionalna pokretljivost radne snage, slaba organizacija zapošljavanja i dr. Razlikuju se četiri tipa nezaposlenosti: 1) frikcijska ili normalna nezaposlenost, koja nastaje zbog promjena radnih mjesta ili prekida rada zbog preseljenja poduzeća, kratkotrajnih nestašica sirovina i sl.; 2) sezonska nezaposlenost, koja nastaje zbog sezonskih promjena intenziteta neke aktivnosti, npr. u poljoprivredi, turizmu, građevinarstvu i sl.; 3) tehnološka nezaposlenost, koju uvjetuju tehnol. promjene, s kojima se mijenja obujam i struktura potražnje radne snage po zanimanjima, novim tehnol. znanjima, lokacijama proizvodnje, cijenama proizvodnih faktora i sl.; 4) ciklička nezaposlenost, koju uzrokuju poslovna kolebanja, razdoblja gosp. depresije ili duži gubitak izvoznih tržišta. Drži se da radi fleksibilnosti tržišta rada valja tolerirati visinu nezaposlenosti koja odgovara frikcijskoj te, donekle, sezonskoj nezaposlenosti i koja se naziva prirodnom stopom nezaposlenosti (3 do 5%).
