mirodije (novogrč. μυρωδιά: ugodan miris, od grč. μύρον: mirisno ulje, balzam), začini biljnoga podrijetla koji se dodaju jelu i piću radi popravljanja organoleptičkih svojstava (okus i miris). Djelatni su sastojci mirodija eterična ulja i druge tvari oštra ili gorka okusa. Kao mirodije služe različiti dijelovi biljaka: kora (cimet), lišće (bosiljak, mravinac, paprena metvica, klasasta metvica, majčina dušica, peršin, mažuran, kadulja, pelin, lovor, ružmarin), cvjetovi, odn. cvjetni pupoljci (karanfil, hmelj), plodovi (komorač, korijandar, kumin, papar, pimenta, paprika, muškatni orah), mahune (vanilija), sjemenke (anis, kim, sezam, crna i bijela gorušica), korijen (đumbir, peršin, celer), lukovice (crveni i bijeli luk). Mirodije se upotrebljavaju u svježem, sušenom, mljevenom ili ekstrahiranom obliku. Svježe mirodije konzerviraju se sušenjem, a preživjeli mikroorganizmi inaktiviraju se s pomoću etilen-oksida ili ozračivanjem. U domaćinstvu se većinom rabe mljeveni, a u industriji koncentrirani (ekstrahirani i upareni) oblici mirodija. Rabe se i začinske smjese, koje u pravilu sadrže sol, usitnjenu papriku, papar, različito suho povrće (luk, pastrnak) i natrijev glutaminat, a služe za poboljšanje okusa svih slanih jela (juha, variva, pečenja, umaka, salata).
Mnoge mirodije (papar, cimet, vanilija i dr.) potječu iz tropskih i suptropskih krajeva, pa su nekoć bile velika dragocjenost. Potražnja za mirodijama dovela je i do velikih geografskih otkrića; radi trgovačkog monopola nad mirodijama putovao je Kolumbo preko Atlantskog oceana u Indiju i dospio u Ameriku, a Vasco da Gama oplovio je Afriku. Kada su Portugalci oteli Mlecima monopol nad mirodijama, Lisabon je postao najvažnijom europskom trgovačkom lukom. Od Portugalaca su taj monopol, nakon žestokih okršaja, preuzeli Nizozemci, ali su i Englezi, zavladavši Ceylonom i najvažnijim uzgajalištima u Indiji, postali silom za iskorištavanje i trgovinu mirodijama. – Mirodije se u Hrvatsku uglavnom uvoze i u nekoliko manjih pogona pakiraju za kućne i industrijske potrebe. Među malobrojne iznimke ubraja se mljevena slatka i ljuta paprika, ali treba istaknuti i da je 1958. u koprivničkoj Podravci pripremljena Vegeta, jedna od najpoznatijih začinskih smjesa u svijetu.
