menzura (lat. mensura: mjerenje; mjera).
1. Graduirana staklena ili plastična posuda za mjerenje obujma kapljevina.
2. Dvoboj sabljama zbog uvrjede časti, proširen u studentskim bratstvima, kojima se dokazivala hrabrost i muževnost. Vodio se po strogim pravilima, pa su bile moguće samo lakše ozljede, ali su ožiljci (često po licu) držani velikom čašću. Javlja se početkom XIX. stoljeća, kada je građanstvo preuzimalo statusna ponašanja plemstva (do tada je samo plemstvo imalo pravo na dvoboj), a kao relikt zadržao se do novijeg doba u nekim (desničarskim) bratstvima.
3. U glazbi, odnos veličine određenih dijelova glazbala (npr. duljine i širine orguljskih svirala) ili, u tzv. menzuralnoj srednjovjekovnoj notaciji, odnos između duljina pojedinih notnih trajanja.
