struka(e): | | |

ligatura (kasnolat. ligatura: vezanje).

1. U paleografiji, spajanje dvaju (ili više) slova u jedno, tako da barem jedno promijeni svoj oblik. Ligatura se javlja već u kapitali za diftonge (Æ, Œ), a široka upotreba počinje u kurzivi (osobito grčkoj; na zapadu u irskome pismu), prelazi u kodekse i notarsko pismo. Ligature su osobito karakteristične za arapsko pismo; u pismima kojima se pišu indijski jezici (npr. devanagari) gotovo sve suglasničke skupine pišu se ligaturama. Ligatura su uobičajene za česte glasovne skupine kao i u abrevijaturama za riječi koje se ponavljaju. One često otežavaju čitanje tekstova. Najčešća latinska ligatura & (sa značenjem et: i) prešla je i u tiskana izdanja.

2. U glazbenoj notaciji, lûk koji dvije note iste tonske visine povezuje u kontinuirano trajanje. Ligatura se najčešće javlja kao oznaka koja povezuje note preko taktne crte. Kada se arza prethodnoga takta poveže s tezom idućega takta u jedinstveno notno trajanje, nastaje ritmička figura sinkopa.

3. U tiskarstvu, slovo koje na istom stošcu (trupu) ima dva ili tri vezana slovna znaka, npr.: æ, œ.

4. U medicini → podvezivanje

Citiranje:

ligatura. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/ligatura>.