Lantana, hrvatska plemićka obitelj u Dalmaciji, doselila se iz okolice Bergama u Italiji. U zadarskim izvorima spominje se od 1588. Među prvim njezinim članovima 1652. zabilježen je zadarski ljekarnik Armano, dok se kao zadarski bilježnik 1669–87. spominje doktor prava Franjo. Od kraja XVII. st. izvori navode više uglednih članova obitelji; Ivan Krstitelj spominje se 1711. kao rektor pravnika na Sveučilištu u Padovi, dok se u mletačkoj vojnoj službi istaknuo pukovnik Šimun, koji je 5. XI. 1752. bio primljen u plemstvo grada Nina. Dana 20. VII. 1796. Šimunovi sinovi Božo, Marko Antun i Josip bili su primljeni u zadarsko plemstvo. God. 1797. Marko Antun spominje se kao sudac savjetnik (giudice consigliere) i član izaslanstva grada Nina koje je bilo upućeno položiti zakletvu vjernosti novoj austrijskoj upravi. Obitelji Lantana potvrđen je plemićki naslov i za francuske uprave u Dalmaciji (1806), a 1822. austrijska vlast priznala je plemićki naslov Josipu. Potonji se 1830. spominje kao vojni zapovjednik u Sutomišćici na otoku Ugljanu, dok je iste godine službu zamjenika serdara u Erveniku kraj Zadra obnašao Šimun. U drugoj polovici XIX. st. u Zadru je djelovao kulturni djelatnik i pristaša Narodne stranke Josip. U mjestu Sutomišćica nalazi se barokni ljetnikovac obitelji iz XVII. st. Arhivska građa o obitelji Lantana pohranjena je u Državnom arhivu i Znanstvenoj knjižnici u Zadru.
