struka(e):
ilustracija
KRONIKA, B. A. Krčelić, Annuae, rukopis

kronika (lat. chronica /mn. sr. roda/ < grč. χρονıϰὰ [βıβλία], prema χρόνος: vrijeme), naziv za pripovjedni, kronološki oblikovan povijesni izvor, u kojem autor prikazuje minule događaje, nerijetko počinjući od postanka svijeta. Kroničari su kadšto kompilirali starije kronike pa i Bibliju, a koristili su se i usmenom predajom. Bile su uobičajene u Bizantu, a na europskom Zapadu prevladavali su tzv. godišnjaci (→ anali), u kojima je pisac (→ analisti) kronološki bilježio događaje iz dana u dan, ili iz godine u godinu (također ljetopis). Jedna je od najstarijih kronika, važan izvor za hrvatsku srednjovjekovnu povijest, Ljetopis popa Dukljanina iz XII. st. U XIII. st. nastala je kronika Tome Arhiđakona Salonitanska povijest (Historia salonitana), a Splićanin Miha Madijev Barbazanis napisao je oko 1358. kroniku O podvizima rimskih careva i papa (De gestis romanorum imperatorum et summorum pontificum). U razdoblju humanizma nastalo je više kronika, kao npr. ona N. Ranjine Anali dubrovačkog anonima, a potom Nikole Ranjine (Annales Ragusini anonimi item Nicolai de Ragnina, 1883) te J. Restića Dubrovačka kronika Junija Restića (od postanka grada sve do 1451 godine), a potom Ivana Gundulića (1451–1484) (Chronica Ragusina Junii Restii /ab origine urbis usque ad annum 1451/, item Joannis Gundulae /1451–1484/, 1893). Važan je izvor za hrvatsku povijest XVIII. st. kronika B. A. Krčelića Annuae ili Povijest od uključivo 1748. godine i sljedećih (do 1767) na znanje potomstvu (Annuae sive historia ab anno inclusive 1748. et subsequis (1767) ad posteritatis notitiam, 1901). Premda su kronike važan povijesni izvor, podatci u njima često su nepouzdani pa ih je potrebno kritički vrjednovati i oprezno se njima koristiti.

Citiranje:

kronika. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/kronika>.