struka(e):
ilustracija
KANCONIJER, Pjesni razlike D. Ranjine, Firenca, 1563.

kanconijer (tal. canzoniere: pjesmarica, zbirka pjesama), na portugalskome, katalonskome, kastiljskom i aragonskome dvoru rukopisna zbirka pjesama različitih autora o jednoj temi, a poslije i zbirka pjesama jednog autora. Najstariji je kanconijer portugalskih kraljeva Cancioneiro del rei Dom Dinis iz XIII. st., s dvije tisuće pjesama u kojima se opjevava dvorski život. Od španjolskih kanconijera najpoznatiji je Cancionero de Baena, nastao oko 1445. na kastiljskome dvoru. Širenjem španjolskoga političkog utjecaja, poglavito preko napuljskoga dvora, kanconijeri se javljaju u Italiji, a zatim i u ostalim europskim zemljama. U Italiji je najpoznatiji kanconijer F. Petrarce, sastavljen od 367 pjesama, većinom soneta, uglavnom posvećenih pjesnikovoj ljubavi prema Lauri. Kanconijeri su bili vrlo popularni tijekom XVI. st. Razlikuju se: palacianos (dvorski), generales (sastavljeni od pjesama različitih autora o različitim temama), particulares (od jednog autora), especiales (o jednoj temi) i populares (sastavljeni od pučkih pjesama). U hrvatskoj je književnosti najpoznatiji kanconijer N. Ranjine (1507), a od tiskanih Pjesni razlike D. Ranjine (1563).

Citiranje:

kanconijer. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/kanconijer>.