struka(e):

jinizam (džinizam, đinizam; džainizam) (prema sanskrt. jina: pobjednik ili jaina: koji slijedi pobjednika), indijska religija koju je u VI. st. pr. Kr. utemeljio učitelj Mahāvīra (u današnjoj državi Biharu); nastala je (istodobno s budizmom) kao reformni pokret unutar brahmanizma. Nastanak jinizma veže se uz redovničku zajednicu nirgrantha (sanskrt.: koji su bez okova) nastalu 750. pr. Kr., a jinistički tekstovi (dogmatske odredbe, redovnička pravila, komentari, legende) skupljeni su u kanon potvrđen na saboru u Pātaliputri u IV. st. pr. Kr. Glavni je jinistički nauk traženje puta čovjekova oslobođenja iz kruga ponovnih rađanja (saṃsāra) pravilnim uvidom, pravilnim znanjem i pravilnim životom, odnosno djelima. Svijet je vječan i neprolazan, njime ne upravlja Bog, nego kozmički i ćudoredni zakoni. Vječne duše zaogrnute materijalnim tijelima lutaju od početka, razmjerno svojim djelima, utjelovljene kao bogovi, ljudi, životinje, biljke i dr. Ćudoredno življenje, meditacija i askeza, tijekom mnogih ponovnih rađanja dovode do postupnog očišćenja; oslobođenje se postiže samo redovničkim životom. Etika je određena temeljnim načelom nenasilja (aḥimsā), a kućni i hramski kult donosi očišćenje; jinisti prakticiraju svetkovine i hodočašća. Jinističku zajednicu (od III. st. pr. Kr.) čine dvije glavne skupine: digambare (sanskrt.: odjeveni u zrak), koji po uzoru na Mahāvīru hodaju goli, i mnogobrojniji śvetāmbare (sanskrt.: odjeveni u bijelo), koji nose bijelu odjeću. Jinizam je danas utjecajan u indijskim državama Rajasthanu, Gujaratu, Punjabu, Karnataki i Maharashtri; ima oko četiri mil. pripadnika.

Citiranje:

jinizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/jinizam>.