jednočinka, kraći dramski komad u jednome činu, srodan noveli u sustavu proznih vrsta. Svojstvena mu je nagla usmjerenost ishodu i oštra poanta, često i konverzacijski modus, na štetu prostornih izmjena te temeljitije razradbe motiva i ideja likova, kojih je obično nevelik broj. Popularnost u europskoj dramskoj književnosti stekla je na razmeđu XIX. i XX. st., bez obzira na stilsku pripadnost kao i na sklonost komici ili pak tragici u pisaca koji su taj oblik afirmirali – A. P. Čehova, M. Maeterlincka, A. Strindberga, F. Wedekinda, H. von Hofmannsthala, W. B. Yeatsa, ali i niza hrvatskih dramatičara, M. Cihlara Nehajeva, I. Vojnovića, S. Tucića, F. Galovića, M. Begovića i M. Krleže.
