interlingvistika (inter[nacionalan] + lingvistika), grana lingvistike koja se bavi stvaranjem, proučavanjem i promicanjem umjetnih ili pomoćnih međunar. jezika (kao što su npr. esperanto, volapük, ido i dr.), odnosno optimalnih gramatika i rječnika i njihove primjene. Nakon razmjernoga uspjeha esperanta kao međunar. pomoćnoga jezika moguće je i praktički proučavati funkcioniranje takvih jezika (nastajanje dijalekata i sociolingvističkih varijanata, učenje takvih jezika, njihov odnos prema kontaktu i inojezičnomu utjecaju itd.). Prema nekima, u djelokrug interlingvistike ulazila bi i teorija i praksa planiranja prirodnih jezika, poredbeno istraživanje terminologije, proučavanje gramatičkih i rječničkih internacionalizama i sl. Glavni su začetnici interlingvistike O. Jespersen, E. Sapir i A. Martinet.
