struka(e):

hikma (arapski ḥikma: mudrost; usporedi turski hikmet), u arapsko-islamskoj tradiciji, vrhovna znanost ili znanje, spoznaja najboljih stvari posredstvom najboljega znanja, usavršavanje ljudske duše prihvaćanjem spekulativnih znanosti i sklonosti izvrsnim djelima. U Kuranu hikma označava Muhamedov način izlaganja vjere, sinonim za svete (nebeske) knjige, posebno za Evanđelje i Kuran. Islamski su mislioci (npr. Ibn aldun) u znanosti hikme uvrstili logiku, aritmetiku (matematiku), geometriju, astronomiju, glazbu, prirodne i vjerske znanosti. Mistici ističu četiri vrste hikme: izgovorena, tj. misaona – spomenuta u Kuranu; šutljiva hikma (apopleksija) – stanje koje doseže mistik, a ne i običan smrtnik; hikma svojstvena Stvoritelju koju ne može shvatiti čovjek; i skupna hikma – spoznaja Istine.

Citiranje:

hikma. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/hikma>.