herold (njem. Herold < srednjofranc. hiraut, héraut, odn. srednjovj. lat. prevedenica heraldus: glasnik; zapovjednik vojske), srednjovjekovni glasnik; u doba feudalizma poseban dvoranin na dvorovima vladara i knezova koji je bio vrstan poznavalac pravila za sastavljanje grbova i koji je, u prvom redu turnirima, obavljao dužnost meštra ceremonija. Heroldi su vodili registre grbova (preteče kasnijih grbovnika) i prvi postavili načela heraldike (grboslovlja). Njihove su poslove poslije u nekim zemljama (npr. u Engleskoj već od 1360) preuzele dvorske, odnosno državne ustanove, koje su vodile matične knjige plemstva, ocjenjivale molbe za podjeljivanje plemićkih naslova i rješavale sva pitanja vezana uz prava i dužnosti plemića.
